Marija tijelom i dušom u nebu

(Otk 11, 19a; 12,1-6a. 10ab; 1 Kor 15,20-27a; Lk 1,39-56)

„Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja."

Žena iz Ivanove Apokalipse je Marija, majka Isusova. Majka Crkve, majka svih vjernika uznesena je na nebo dušom i tijelom. Tako je Crkva definirala najnoviju dogmu proglasom pape Pija  XII, 1950. godine, istinu koju su kršćani na Istoku slavili od samog početka kao „usnuće Bogorodičino" . Svečani je to Božji DA Mariji kao nagrada za vjeru iz koje je ona njemu, na početku spasenja, izrekla svoj DA kada se kao „službenica Gospodinova" otvorila suradnji u njegovu otkupiteljskom božanskom planu. Već tada je Marija bila izuzetno čašćena raznim nazivima: anđeo u pozdravljenju kaže: „milosti puna" i „blagoslovljena među ženama", Elizabeta: „blažena ti što povjerova", a i ona sama je shvatila da će je „svi naraštaji zvati blaženom." Sve to govori o Mariji koja spremno i savršeno vrši volju Božju. Božja volja oduvijek je bila da stupi u istinsko zajedništvo s ljudima koje on voli kao što otac voli svoju djecu. Svaka ljubav želi blizinu i čini sve da je ostvari. Da bi Bog došao u stvarnu ljudsku blizinu odlučio je utjeloviti se. Bog Duh došao je iz svoje vječnosti u vremeniti i materijalni svijet po tijelu, jer tijelo bitno obilježava život ljudi na zemlji. Čovjek je tijelo i duša. Bez tijela je duh, a bez duha je stvorenje iz biljnog ili životinjskog svijeta. Tijelo ima  svoje dostojanstvo i po njemu je čovjek pred Bogom vrijedan poštovanja. Vjernik nikada ne suprotstavlja duh i tijelo, ne smatra tijelo nižim, manje vrijednim, tamnicom duše, izvorom grijeha, plijenom i uzrokom smrti. Valja uvijek uspostavljati zdravu ravnotežu duhovnog i tjelesnog svijeta, harmoniju dviju stvarnosti koje nam je Bog dao da možemo biti cjeloviti ljudi. Duh uzdiže tijelo, tijelo duhu daje vidljivu stabilnost, čovjek u tijelu živi svoju duhovnost. Kad nas Bog spašava i oslobađa ne lišava nas tijela, nego grijeha. Sakramenti su duhovna stvarnost, sama Božja milost, a daju se tjelesnom čovjeku. Tijelo i duh su kao zemlja i nebo; u sebi različiti, ali ne odvojeni i suprotstavljeni, međusobno se prožimaju da budu skladna podrška životu. U tijelu se očituju zdravlje i bolesti; čovjek nije zdrav ako tijelo boluje,  zdrav duh u zdravom tijelu!

Rodivši Krista, Marija je na neki način Bogu darovala ljudski život, dala mu je tijelo u kojemu se nastanila punina božanstva; tako je Bog postao čovjekom, a Marija Bogorodica jer je svijetu rodila Boga. I na kraju njezina života, tjelesno i duhovno, ljudsko i božansko tijesno se prožimaju. Uznesenje je Božja inicijativa u kojoj Krist proslavlja cjeloviti život svoje majke tako što njezinu tjelesnu i duhovnu dimenziju uzdiže u svoj božanski svijet. Bog sada Mariji uzvraća ljubav i izriče svoj DA te promovira cjeloviti život; preobražava tjelesnost tako što ju oduhovljuje, vremenitost zamjenjuje vječnošću,  zemaljsko nebeskim. Uznesena Blažena Djevica Marija, dosegla je puninu života i spasenja. Dušom i tijelom, nastanila se u Božjoj slavi. Božje: „Evo činim sve novo" svečano je udomilo Mariju u kraljevstvu Božjem, Sin je Majci uzvratio ljubav: za vremeniti tjelesni život na zemlji darovao joj je vječni život u slavi svoga nebeskog Oca u koju je ušao vlastitim Uskrsnućem. Nije mogao ostaviti u grobu i prepustiti truleži tijelo od kojega je bilo sazdano njegovo čovještvo. Marija koja je ljubila svoga božanskog sina Isusa, mogla je ostvariti želju ljudske ljubavi: biti zajedno s Bogom komu je vjerno i do kraja služila. Preobražena Marijina tjelesnost poprimila je dimenzije vječnosti. Snaga Božjega duha uzdigla je njezino smrtno tijelo podarivši mu ljepotu božanske vječnosti. Blagdan uznesenja svojevrsna je objava Božjeg nauma sa svakim čovjekom: privesti ga svom Božanskom zajedništvu. Budući da naša tjelesnost nije oslobođena grešnosti kao što je bila Marijina, mi nećemo biti uzneseni, ali ćemo, o uskrsnuću mrtvih, zacijelo biti preobraženi, jer Bog svojim vjernima život mijenja, a ne oduzima. Kad se raspadne ovaj vremeniti šator na zemlji, Bog nam je pripremio novo tijelo, novi život u nebu. Po njemu ćemo zajedno s Marijom biti subaštinici Kristova kraljevstva.

Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo proslava je i promocija žene-majke. Kršćani  ovu svetkovinu slave dostojno kada slijede Marijinu vjeru i kad brane dostojanstvo svake žene, a osobito žene zadužene za život. Netko je rekao veliku istinu: „Ako zakaže muškarac, zakazao je čovjek, Bog će ga kazniti, ali ako zakaže žena-majka kažnjen će biti cijeli svijet." Koliko se, nažalost, kažnjava naš narod nesnalaženjem žene darovateljice života! Zakazala je kobnim gubitkom identiteta. Neka joj Marija, žena u sunce zaogrnuta i slavni eshatološki znak na nebu, bude zagovornica i pomoćnica i neka je vrati njezinu svijetu, svetosti služenja, da obnovi zapadnu civilizaciju i hrvatski narod.