Bog nas poziva da sudjelujemo u njegovu životu, da prihvatimo do kraja u srce navještaj da je Bog ljubav i da s njim imamo osobni odnos u molitvi. Sv. Ivan Zlatousti piše: "Onaj koji ne moli i nije željan svakidašnjeg razgovora s Bogom nema u sebi pravog, vječnog života. Duša bez molitve je kao riba bez vode. Kao što voda uzdržava život ribi, tako molitva podržava život duši. "Bez molitve nema s Neba milosti, bez milosti nema prave kreposti, bez kreposti nema svetosti, a bez svetosti nema sretne vječnosti" To nam svjedoči iskustvo tolikih svetica i svetaca koji su se Bogu potpuno predali u ljubavi i dopustili da ih u životu vode Isus i njegova sveta Majka. Dopustimo i mi da nas u molitvi sv. Krunice za ruku vodi Djevica Marija dok razmatramo Kristovo lice – radosno, svijetlo, bolno i slavno lice. Ukazujući se u Lurdu i Fatimi – da spomenemo samo dva mjesta – Majka Kristova ukazala je na važnost i potrebu moljenja Krunice, i sama je držeći u ruci. O plodovima učestale molitve krunice govorili su i pisali mnogi svećenici, pape, ali i laici, pa slijedi nekoliko citata o molitvi krunice: "Krunica je najljepša i najbogatija milostima od svih molitvi; to je molitva koja najviše dira Srce Majke Božje… I ako želite da mir prevlada u vašim domovima onda molite obiteljsku krunicu.” – sv. Pio X. "Idite prema Gospi. Ljubite je! Uvijek molite krunicu. Izmolite je dobro. Molite je što češće možete. Budite duše molitve. Nikada se ne umarajte od molitve, ona vam je najpotrebnija. Molitva potresa Božje srce, po njoj dobivate potrebne milosti.” – sv. Padre Pio "Nitko ne može živjeti konstantno u grijehu a istodobno moliti krunicu. Ili će odustati od grijeha ili će odustati od krunice.” – biskup Hugh Doyle "Sveta krunica je snažno oružje. Koristi je s pouzdanjem i bit ćeš zapanjen rezultatima.” – sv. Josemaria Escriva "Krunica je najizvrsniji oblik molitve i najefikasnije sredstvo za postizanje vjeĉnog života. To je lijek za sva naša zla, korijen svih naših blagoslova. Ne postoji izvrsniji način molitve.” – papa Lav XIII. Sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa svjedoči: "Kako je velika moć molitve! Ona je poput kraljice koja u svakom trenutku ima slobodan pristup kralju i može dobiti sve što traži."

 

 

 

Od prvih stoljeća Crkve i kršćanstva vjernici su molili liturgijsku molitvu poznatu kao brevijar, odnosno časoslov, iz kojeg se molila Liturgija časova. Ovaj oblik molitve ima svoje korijene u monaškoj tradiciji, koja je obvezivala monahe, tj. redovnike da sudjeluju u zajedničkoj molitvi 150 psalama Starog zavjeta. U starim samostanima ova praksa zahtijevala je od monaha sposobnost čitanja i razumijevanja latinskog jezika. Za mnoge neobrazovane i tada u velikoj mjeri nepismene redovnike i laike koji nisu znali čitati ni pisati, bilo je dopušteno zamijeniti pjevanje 150 biblijskih psalama s recitiranjem 150 Zdravo Marija. Sv. Bruno i monasi kartuzijanci u 11. stoljeću, te sv. Bernard i cisterciti u 12. stoljeću bili su začetnici tog Marijinog psaltira, tzv. "brevijara siromaha" i obnove marijanske pobožnosti. Novi marijanski psaltir bio je zamišljen kao oružje za duhovnu borbu, kao Marijin mač za pobjeđivanje hereze i đavla, a Gospa ga na početku 13. stoljeća daje sv. Dominiku, utemeljitelju putujućih propovjednika, da propovijeda njezin psaltir i podijeli 150 Zdravo Marija na po 10 Zdravo Marija pri čemu je svaka desetica sv. Krunice povezana s otajstvom utjelovljenja, muke i uskrsnuća njezina božanskog Sina. Tijekom života sv. Dominika i mnogo stoljeća nakon njegove smrti način molitve na koji ga je Gospa potaknula propovijedati nastavio se nazivati Marijin psaltir, a koncem 13. stoljeća, s prakticiranjem svibanjskih pobožnosti, sve se više ustalio naziv " ružarij" ili sv. krunica, jer su se tijekom svibnja, mjeseca ruža, krunile Marijine slike. I tako se na koncu dogodilo spajanje Marijinog psaltira, 150 Zdravo Marija i ruža na način da je svaka Zdravo Marija poput darivanja ruže Mariji. Stoljećima kasnije, sv. Maksimilijan Kolbe podijelio je svojim fratrima priču o tome kako se pobožnost koja se nazivala Marijinim psaltirom počela zvati "ružarijem": „U početku se krunica zvala Marijin psaltir jer kako se Davidov psaltir sastoji od 150 psalama tako i u krunici nalazimo 150 Zdravo Marija. Promjeni imena pridonijela je prema primjeni sljedeća okolnost: pobožni mladić (franjevački novak, 1422. g.) često je ružama ukrašavao sliku Blažene Djevice Marije. Potom se pridružio samostanu i unutar zidina samostana više nije imao priliku donositi cvijeće Mariji što ga je jako rastužilo. Dok je tako tugovao, ukazala mu se Blažena Djevica Marija i rekla mu: „Pobožno recitiraj moj psaltir i ukrasi me najljepšim cvijećem." Stoga je počeo moliti ružarij i odmah je vidio kako za svaku Zdravo Mariju Blažena Djevica Marija iz njegovih usta vadi ružu čudesne ljepote i s tim ružama plete vijenac za sebe. Kod Očenaša utkala je u vijenac i sjajan ljiljan. To je podrijetlo naziva ružarij." Pobožno recitirati Marijin psaltir i prebirati zrnca sv. Krunice znači darivati Blaženu Djevicu Mariju cvijećem, odnosno ružama koje šire najljepši miris. Čineći tako, kao i u životu sv. Dominika i nebrojenih drugih svetaca i svetica tijekom povijesti Crkve, pa tako i kod nas, krunica će se uvijek pokazati i kao moćno duhovno oružje i kao kruna od ruža za Kraljicu Neba.