Dana 14. veljače 269. godine na Flaminijskoj cesti u gradu Rimu svećeniku Valentinu odrubljena je glava. Doba je to Rimskog Carstva, vrijeme u kojem su Rimljani proganjali kršćane. Valentin je bio običan, skroman svećenik i liječnik koji se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Uživao je poštovanja pogana i kršćana.

Doznavši da pomaže progonjene kršćane i da, usprkos carskoj zapovijedi, vjenčava mlade zaljubljene parove, car Klaudije II. odlučio ga je ispitati i suditi mu. Naime, car Klaudije naredio je da se njegovi vojnici ne smiju ženiti ili zaručivati, jer je smatrao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće srčano boriti u njegovim ratovima, već će radije gledati da sačuvaju život kako bi ostali sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku, pa nisu više htjeli vršiti sam obred vjenčanja. Međutim, svećenik po imenu Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu.

Car Klaudije htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori kraj života, za mučeničku smrt. "Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak staroj vjeri u rimske bogove.”

Valentin je odvratio: "Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.”

Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: "To su idoli i demoni!” Sudska skupština se podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je zamolio od cara samo koji trenutak te mu na brzinu protumačio osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo: "Valentin je čarobnjak!” Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa je Valentina predao gradskom prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Molitvom i polaganjem ruku Valentin mu je ozdravio slijepu kćerku. Asterije se odmah dao krstiti te je uskoro skupa sa svojom obitelji umro mučeničkom smrću. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao istući, a zatim je naredio da mu odrube glavu. Bilo je to 14. veljače godine 269. u Rimu na Flaminijskoj cesti. Nad njegovim je grobom u 4. stoljeću izgrađena bazilika.

Po čemu je onda sv. Valentin zaštitnik zaljubljenih, na temelju čega se slavi današnje popularno Valentinovo? Prema jednoj od legendi, sveti je Valentin volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima da bi im na taj način zaželio sretno bračno zajedništvo.

Valentin na latinskom jeziku znači "zdrav”, „krepak". Zaštitnik je zaručnika, sretnih brakova, ljubavi, djece, ali i bolesnih.

U svakom slučaju, ako ste već zaljubljeni i ako želite baš na ovaj dan nekim ljupkim znakom pažnje iznenaditi "odabranicu/-ika srca svoga”, ne dajte se obeshrabriti, jer mali dar ili cvijet svaki će zaljubljenik primiti s veseljem kao znak pažnje, ljubavi i odanosti.