Isusova je muka cijena vjernosti Ocu - Cvjetnica
Današnjom nedjeljom započinje Veliki tjedan, vrijeme u kojem se solidariziramo s Isusom na njegovu križnom putu, s njegovom mukom i smrću, da bismo se, puni nade, pridružili blagdanu i njegova uskrsnuća. Isus je danas svečano ušao u Jeruzalem. Ljudi su bili radosni, oduševljeni; pratili su ga maslinovim granama i pozdravljali poklicima: „Hosana sinu Davidovu!" Tko bi mogao i pomisliti da je u razdraganoj povorci Sluga Jahvin, Patnik, čovjek najveće boli, Isus, na kojega će se za koji dan sručiti sva pakost svećenika, farizeja, pismoznanaca, pa i slijepa mržnja danas oduševljenog puka, kad pred Pilatom bude zahtijevao smrt poklicima: „Raspni ga, raspni!" Teško je zamisliti da su to bili isti ljudi. Čovjek se pita kako su mogli tako brzo prijeći s oduševljena klicanja i svečanih pozdrava na kobne i tragične osjećaje neprijateljstva. Što im je Isus učinio da su ga slavili? Što im je učinio da su ga tjerali u smrt? Teško je dati odgovor na takva pitanja. Možda bi bilo bolje pitati: što Isus meni osobno znači? Čime mene oduševljava? Što na njemu velikoga zapaža moje duhovno gledanje? Što kod njega najviše cijenim? Sv. Pavao je najviše cijenio to što se Isus nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego je sam sebe „oplijenio", uzeo lik sluge, ponizio se, postao čovjekom, bio poslušan do smrti na križu. Nakon te spoznaje očitovala mu se i ona druga: Bog je toga Isusa uskrisio, učinio Gospodinom, uzvisio mu ime nad svakim imenom. Sve to znači da Isusova patnja, kako god bila tragična, nije bila bijeda, već je u svom poniženju nosila božansku snagu. Bog je Isusovu muku i smrt čudesno preobrazio u slavu kakvu svijet još nije vidio. Treba, dakle, kao vjernik ostati u jeruzalemskoj povorci i ponavljati: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!" To će biti snaga kršćanima na njihovim životnim putovima, jer će je iskusiti kao što ju je Isus iskusio na kraju svoga križnoga puta. Važno je suosjećati s Isusom u njegovu trpljenju onako kako je to činio veliki mistik sv. Franjo kad je spoznao koliku je ljubav Bog iskazao svijetu u Isusovoj muci. Išao je ulicama i jecao: „Tako mi je žao što Ljubav nije ljubljena!"
Ovih će dana i pored nas proći čovjek koji je sve naše boli uzeo na se i ponio ih na križ, zar će proći nezapažen? Zar će ljudi moći ostati hladni na sve što je Isus podnio za spasenje svijeta? Duh Cvjetnice blago poziva kršćane da očiste duše i stanu pred Isusa patnika, da im duša bude čista, sjajna kao zrcalo kako bi se u njoj mogao odraziti lik Isusov što je za nju velika blagodat. Ona je to vrjednija što češće odražava Božji svijet, jer je to njezina najuzvišenija svrha i zadaća. Izrečena se tvrdnja ne uklapa u duh suvremenog svijeta koji našim dušama nudi suprotni zavodnički osjećaj da treba izaći iz anonimnosti i dokopati se slave. Zato čovjek danas gladuje za priznanjem, želi biti poznat, popularan, viđen, važan pod svaku cijenu i uživa kad je u društvu bogatih i slavnih. On misli da je velik zato što ga obasjavaju reflektori ljudske časti, osjeća se ostvarenim i živi u uvjerenju da je tek tada netko i nešto. Isus na cvjetnicu ide sasvim drugim putem. Ne uživa u slavi kojom ga veliča narod pred jeruzalemskim vratima; što više, bježi od nje jašući smjerno na magaretu, kao knez mira. Njegov put odbačenosti, poniženja i ruganja vodi ga na Golgotu, u sramotnu smrt na drvu koje će ga istom pravo proslaviti. Drvo Isusova križa vratiti će i ljudima pravi osjećaj za veličinu. Reći će svakom čovjeku da su istinski veliki samo oni koji vrše volju Božju, poslušni i oni koji ostaju vjerni Božjim planovima. Upravo to je pokazalo Isusovo trpljenje. Svijet nikad ne bi rekao da bi križ mogao postati znakom slave i života, jer je križ za njega besmislica, a trpljenje apsurd koji treba izbjeći gdje god je moguće. Križ i trpljenje nisu ideal i veličina ni za kršćanina, da se razumijemo, ali kad su posljedica vjernosti Bogu, kad su znak poslušnosti Očevu planu, kad su simbol ljubavi kao kod Isusa, tada dobivaju neprocjenjivu vrijednost. Isus je također križem platio cijenu svoje vjernosti istini, ljubavi i poslanju.
