U subotu nakon doručka čekao nas je zahtjevniji fizički napor uspona na brdo Križevac te smo, kao Crkva u hodu, uz molitvu i razmatranje otajstava sv. krunice i pobožnost križnog puta zajedno slavili Boga i mlađi i stariji, i djeca i roditelji, bračni parovi i posvećene osobe, i divili se panorami koja se s vrha pruža na Međugorje kao pravi melem za napor uspona. U dirljivom susretu i zajedništvu u okviru ručka, posjetio nas je franjevac izbliza upućen u međugorska događanja, fra Petar Ljubičić, i obratio nam se poticajnim riječima i ohrabrujućim svjedočanstvom. Nakon kratkog odmora posjetili smo dvorac Patricka i Nansi, a nakon toga uputili smo se prema župnoj crkvi sv. Jakova i uključili se u večernji duhovni program pripreme za sv. ispovijed, molitvu sv. krunice i sv. misu pred ispunjenim prostorom za euharistijsko slavlje. Mnoštvo vjernika sudjelovalo je i u animiranom klanjanju s početkom u 22,00 sata, nakon čega su mnogi svećenici još dugo u noć bili hodočasnicima na raspolaganju za sv. ispovijed!

U nedjelju nakon doručka slavili smo euharistiju u intimnom ambijentu kapele samostana sestara franjevki, da bismo se nakon toga uputili na Podbrdo, te uz molitvu i razmatranje otajstava sv. krunice stigli do mjesta gdje se Gospa Međugorska, Kraljica mira, ukazala djeci vidiocima 24. lipnja 1981. godine. Nakon ručka i oproštaja s domaćinima pansiona Tukija, uputili smo se u hrvatski Lurd, svetište Vepric kod Makarske, gdje smo se pred špiljom Gospe Lurdske zadržali u kratkoj molitvi i odmoru prije povratka u Rijeku. Vrijeme povratka u autobusu bilo je ispunjeno dirljivim svjedočanstvima mladog Filipa Buterina i njegove darežljive geste ljubavi i pomaganja siromaha; Alen Fućak svjedočio je o svom konkretnom zalaganju za kršćanske vrijednosti u obitelji, crkvi i društvu; Sonja Škaron o iskustvu molitve u kapeli trajnog klanjanja, a poznata riječka književnica Diana Rosandić približila nam je stranice izvrsne nove knjige koja uskoro izlazi iz tiska. Na koncu što reći nego da smo zahvalni dragome Bogu na milosnom hodočašću po prekrasnom vremenu, koje nam je svima ispunilo srca radošću i zajedništvom, te smo uz pjesmu, razgovor, piće i iće, uistinu primili okrijepu za dušu i tijelo.

Uz molitvu, slušanje životnih svjedočanstava i druženje vratili smo se u večernjim satima na Kantridu, puni zahvalnosti za nezaboravno hodočašće koje nam je Bog na Marijinoj zemlji podario živjeti. Svakako, ne mogu su oteti dojmu, da smo ovim hodočašćem primili od Boga po Mariji jedan veliki zalog milosti za budućnost.                                                                               

župnik Vjekoslav