Župljani župe sv. Antuna Padovanskog s Kantride, na čelu
s župnikom vlč. Vjekoslavom Kovačem, kao i župljani s Pećina i Sušaka, u subotu
17. rujna zajedno su hodočastili u goransko svetište Majke Božje na Svetu Goru kraj Gerova prigodom blagdana Gospe
Karmelske.Svečano
misno slavlje predvodili su vlč. Vjekoslav Kovač, župnik Kantride i vlč. Ivan
Marković, župnik gerovski i čuvar svetišta na Svetoj Gori. U protekloj godini
dana uz veliki trud i mnoštvo dobrotvora unutrašnjost Svetišta je lijepo
uređena kako bi svi hodočasnici mogli primiti duhovnu okrjepu i pomoć Majke
Božje Svetogorske u ovom prekrasnom goranskom svetištu koje je poslije Trsata
najpoznatije marijansko svetište u Riječkoj nadbiskupiji. Hodočastiti Mariji u
njeno Svetište u zelenilu Svete Gore, često znači hodočasnicima otkriti biser pučke pobožnosti i duhovne povijesti u srcu Gorskog
kotara koja svjedoči o dubokim kršćanskim korijenima i stoljetnoj tradiciji ne
samo goranskog i primorskog kraja, već i susjednog nam slovenskog naroda.
Unatoč kišnome vremenu koje je hodočasnicima otežalo
dolazak u Svetište, prije početka misnog slavlja čuvar Svetišta, vlč. Ivan
Marković, izrazio je svima srdačnu dobrodošlicu i upoznao nas s nastankom,
poviješću i ljepotom Svetogorskog karmelskog Svetišta i prirode koja ga okružuje:
»Hodočasniku
koji dolazi u svetište Majke Božje Svetogorske, teško se oteti
dojmu da je na svojevrstan način uronjen u zajedništvo svih onih vjernika koji
su tijekom stoljeća ovdje molili; s goranskom šumom i prirodom koja okružuje svetište,
a čijoj se ljepoti divi i za koju osjeća da je mora poštovati; s domaćim
goranskim čovjekom čije se trpljenje, trud i nada na raznolik način očituju u
svetištu, i čiji su duh i umjetnost u njemu ostavili višestruke znakove
kršćanske vjere, ljubavi i molitve. Jer upravo je kršćanska vjera,
ukorijenjena u muškarce i žene koji su ovdje stoljećima živjeli, iznjedrila
gradnju impozantnog Svetišta, i bila kadra izraziti ljepotu Boga koji preko
Djevice Marije zahvaća u ljudsku povijest i
vrijeme, i snagom svoje ljubavi ispunja trenutke svakidašnjeg života i rada,
trpljenja, truda i muke. Svetogorska karmelska
pobožnost otkriva sinovsku pobožnost prema Majci Božjoj, koju se ovdje
promatra kao mladu ženu, blaga majčinskog izgleda, plodnu i punu života, ali istovremeno
i kao milosrdnu gospodaricu neba i zemlje po kojoj hodočasnici imaju milost u
potpunosti predati svoje živote Isusu«.
U svečanom misnom slavlju vlč.
Vjekoslav je istaknuo činjenicu koliko smo, unatoč lošem vremenu, imali potrebu
doći na hodočašće i po Mariji primiti Božji pozdrav, predati se Isusu i podijeliti radost i zajedništvo s drugima.
Milost susreta s Bogom je ono što ispunjava naše srce i mijenja pogled na
težinu situacije koju živimo. To se dogodilo i proroku Iliji, sv. Šimunu Štoku,
sv. Ivanu od Križa koji su po Karmelu srca mnogih ljudi iznova obratili Bogu, i
pomogli da su mogli napustiti idolopoklonstvo i rasti u pravoj vjeri. Majka
Božja Karmelska želi i nas pomagati da napuštamo grijeh i sve što nas udaljava
od Boga i da mu se predamo do kraja, kako bi živjeli u njegovoj ljubavi i
Božjim očima gledali sebe i ljude oko nas. Na koncu smo ispred primorske freske
„Mornara u oluji" riječima sv. Bernarda zazivali Mariju, Zvijezdu mora, da nas
prati u olujama i opasnostima na moru našega života, i nauči uvijek gledati
Krista koji nas sve želi dovesti u sigurnu luku vječne domovine.
Nakon euharistije iza Svetišta s
obližnjeg vidikovca svetogorske stijene uživali smo u predivnoj panorami kupske
doline, goranskih šuma i planinskih vrhova koji omeđuju horizont. Autobusom smo
nastavili hodočašće i preko Tršća i Parga spustili se u Čabar, gdje su nas
srdačno dočekali gradonačelnik Antonio Dražović i kustos Damjan Kovač. U
obilasku dvorca Zrinskih upoznali su nas s europskim projektom
Interpretacijskog centra Putovima Frankopana, te nas vodili u razgledavanje
zavičajne zbirke Grada Čabra i galerije slika Vilima Svečnjaka. U Plešcima smo
se okrijepili uz dobar ručak i ukusnu hranu i piće ugostiteljskog objekta "Pr
Lipe" Bernarde Štimec, nakon čega smo prekoputa razgledali i pomolili se u predivnoj
župnoj crkvi Presvetog Trojstva. U obližnjem Zamostu posjetili smo Selankin
mlin i gospodarstvo obitelji Žagar, a zatim se uz divote krajolika rijeke Kupe
i kupske doline uputili prema Brodu na Kupi, u čijem središtu dominira Kaštel Zrinskih iz 17. stoljeća
kojim upravlja Prirodoslovni muzej Rijeka, gdje nam je voditeljica Klara
Bukovac predstavila Interpretacijski centar Frankopana i upoznala sa sadržajem
i budućim planovima oko muzejske podstave Dvorca
Zrinskih. Nakratko smo se još pomolili u župnoj crkvi Marije Magdalene sa
župljanima koji su se uz svoga župnika, uvijek revnog i gostoljubivog vlč.
Josipa Tomića, pripremali za skorašnju proslavu župnog patrona.
Što reći nego da smo zahvalni
dragome Bogu koji nam je podario živjeti još jedno prekrasno hodočašće, a na
koncu i ugodno sunčano vrijeme, po kojemu smo se uz molitvu i pjesmu u
večernjim satima vratili u Rijeku, ispunjeni zajedništvom, bogatim
sadržajem i divotama koje nam je Bog dao vidjeti i uživati. Dojmovi? Goranski
čovjek – goranin, voli svoj kraj, Crkvu, odan je vjeri i gostoljubiv. Pokazalo
se to u razgledavanju stoljetnih crkava i u susretu sa laicima, ali i u odnosu
vjernika i njihovih pastira, koji puku Božjem služe na ovim lijepim prostorima
koji odišu uzvišenošću Božje prirode, a ukrašeni su predivnim crkvama koje svojom
ljepotom uzdižu čovjekov duh k Bogu, Stvoritelju svega svijeta.