Ovogodišnjem
proštenju o blagdanu Male Gospe Majci Božjoj Svetogorskoj kraj Gerova
hodočastio je veliki broj vjernika, ne samo iz Gorskog Kotara, Hrvatskog
Primorja, i Riječke nadbiskupije, nego i Slovenije te je ukupno 15 svećenika sudjelovalo tih proštenišnih dana
predvodeći misna slavlja i ispovjedajući mnogobrojne hodoočasnike. Za nas
župljanje Kantride i vjernike ostalih župa grada Rijeke i Primorja, bila je
posebna radost hodočastiti u subotu, 09. rujna i sudjelovati u svečanoj
euharistiji koju je predvodio vlč . Nikica Jurić, a misno slavlje je
sviranjem na orguljama i pjesmom animirao zbor primorskih hodočasnika. Svečano,
raspjevano i radosno misno slavlje obogatile su i riječi propovijedi predvoditelja misnog slavlja vlč. Nikoce Jurića, župnika u Bakru i dekana bakarskog dekanata,
kojem je vlč. Marković darovao hodočasnički štap, rad Miljenka Čopa,
lokalnog umjetnika iz Gerova, kao i svakoj hodočasničkoj grupi koja je pješice
došla u Svetište. Gospin škapular i ove je godine obuklo više hodočasnika koji
su ujedno postali i članovi Škapularske bratovštine na Svetoj Gori. Na kraju
liturgijskog slavlja vlč. Marković uputio je riječi zahvale svima koji su
pomogli u organizaciji proštenišnih dana, kao i mnogobrojnim dobročiniteljima,
nakon čega je uslijedio i tradicionalni blagoslov smrekovih grančica i poklon
Gospi oko glavnog oltara. U proteklih par godina uz veliki trud župnika i
čuvara Svetišta vlč. Ivana Markovića i mnoštva dobrotvora, unutrašnjost
Svetišta je lijepo uređena kako bi svi hodočasnici mogli primiti duhovnu
okrjepu i pomoć Majke Božje Svetogorske u ovom prekrasnom goranskom svetištu
koje je poslije Trsata najpoznatije marijansko
svetište u Riječkoj nadbiskupiji, a sa svojim 814. m nad. visine i
najviše marijansko svetište u R. Hrvatskoj. Sv. Bernard znao je reći za Mariju da je „Otimačica srca", pa kad se
današnji hodočasnik nađe pred ljepotom prirode i ljepotom interijera i freski
koje krase Svetište, lako će razumjeti zašto je Gospa goranima i tolikim
brojnim hodočasnicima na Svetoj Gori otela srce. Nakon
euharistije s obližnjeg vidikovca iza crkve uživali smo u predivnoj panorami i
krajobrazu kupske doline, goranskih šuma i planinskih vrhova koji omeđuju
horizont.Imali
smo priliku razgledati i svetogorsku fotopriču Stefana Brajkovića instaliranu
oko Svetišta na pripremljenim panelima koja nas je upoznala i provela
ambijentom Svetišta kroz sva četiri godišnja doba.U Osilnici
smo uživali u ručku i zajedništvu koje nam je pružio ugostiteljski dom „Kovač",
a zatim okrijepljeni u Zamostu već tradicionalno posjetili Selankin mlin i
gospodarstvo obitelji Žagar. Na povratku
smo cestom uz rijeku Kupu i kupskom dolinom svratili u Brod na Kupi, gdje smo razgledali
postavu Prirodoslovnog muzeja u dvorcu Zrinskih i još se malo u obližnjim
kafićima u druženju kratko okrijepili. Na koncu što reći nego
da smo zahvalni dragome Bogu koji nam je podario živjeti još jedno prekrasno
hodočašće, uz ugodno sunčano vrijeme, po kojemu smo se uz molitvu i druženje u
večernjim satima vratili u Rijeku, ispunjeni zajedništvom, bogatim sadržajem i
divotama koje nam je Bog dao vidjeti i uživati.