Euharistija i klanjanje - istinska radost

Kako je sunce izvor topline i hrana za suncokret, tako je i euharistija nama kršćanima izvor i hrana za božanski život koji nam je Krist darovao u krštenju. Znamo da nam se u svetom kruhu, svetoj hostiji, sam Bog daje kao hrana, i da bez euharistije nema Crkve, kao što ni bez sunca nema suncokreta! Sv. Augustin reče: "Za sebe si nas stvorio Bože i nemirno je naše srce dok se ne smiri u tebi!" Nemirno i prazno, i zato da ga Bog sobom ispuni, ono se mora raširiti. Odgađajući trenutak svoga darivanja, Bog povećava u nama želju za tim darom, naše se srce širi i tako postaje sposobno primiti samoga Boga. Do nedjeljnog euharistijskog susreta neka u svima nama još i više porastu svete želje za uskrslim Gospodinom i zajedništvom pri oltaru, a do toga trenutka radujemo se što se u našoj župi sv. Antuna Padovanskog na Kantridi svakog utorka tijekom godine održava cjelodnevno Euharistijeko klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu od 08.00 sati ujutro do večernje sv. mise u 18,30 sati. Dobrodošli svi, dođite i u ljepoti interijera naše župne crkve i u sjaju oltarne pokaznice, živite dragocjeni trenutak intimnosti sa Zaručnikom koji se u tišini klanjanja i molitve želi darovati crkvi Zaručnici, u mjeri da je moguće srcem i dušom uživati riječi psalma: "Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin, blago čovjeku koji se njemu utječe!"

 

Svakako, valja napomenuti da Crkva toliko vrednuje jedan sat klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom da nam udijeljuje milost korištenja povlastice potpunog oprosta za jednu dušu uz uobičajene uvjete:

Euharistija - izvor i vrhunac kršćanskog života

Naš je Spasitelj na Posljednjoj večeri, one pashalne noći kad bijaše predan, ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi, te je apostolima zapovjedio da je slave sve do njegova ponovnog dolaska. "U tom trenutku postavio ih je svećenicima Novoga saveza”da ovjekovječi kroz stoljeća žrtvu križa, sve dok ne dođe, te da tako Crkvi, svojoj ljubljenoj Zaručnici, povjeri spomen-čin svoje muke, smrti i uskrsnuća: sakramenat ljubavi koja se daruje do kraja i znak jedinstva, pashalnu gozbu, ‘na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milosti i daje nam se zalog buduće slave''''''''''''''''''''''''''''''''”.

Slaveći dakle Posljednju večeru s apostolima u obrednoj pashalnoj gozbi, Isus je židovskoj Pashi dao konačno značenje. U stvari nova Pasha, Isusov prijelaz k Ocu po smrti i uskrsnuću anticipirana je na Posljednjoj večeri i slavi se u Euharistiji koja ispunja židovsku Pashu i anticipira konačnu Pashu Crkve u slavi Kraljevstva. „Ovo činite meni na spomen"! Kad Isus traži da se njegovi čini i riječi ponavljaju "dok on ne dođe” (1 Kor 11,26), ne traži to samo zato da se sjećamo njega i onoga što je on učinio. On smjera na liturgijsko slavljenje, po apostolima i njihovim nasljednicima, spomen-čina Krista, njegova života, smrti, uskrsnuća i posredništva kod Oca.

Od početka je Crkva bila vjerna Gospodinovu nalogu. O Crkvi u Jeruzalemu kaže se: Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama. (…) Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu (Dj 2,42.46). Tako, navješćujući Isusovo pashalno otajstvo "dok on ne dođe” kršćani se sabiru "da lome kruh” naročito "u prvi dan tjedna”, tj. u dan Gospodnji, dan Isusova uskrsnuća. Slavlje se Euharistije od onih vremena nastavilo sve do naših dana, tako da ga danas nalazimo svugdje u Crkvi, s istim osnovnim ustrojstvom. Ono ostaje središte života Crkve.

U neisvjesnostima i nesigurnostima vremena i svijeta u kojem se nalazimo, pred tjeskobama, zabrinutostima i slabostima koje u nutrini često proživljavamo, Uskrsli Krist nam u euharistiji nedjeljom i svakoga dana, iz slavlja u slavlje, nudi svoje Tijelo i Krv na dar, kruh života vječnoga i hranu svakog kršćanina na zemaljskom putu prema nebeskoj gozbi kada svi izabrani budu sjeli za stol u Kraljevstvu.

„Euharistija i krunica – moja autocesta za nebo”

Onaj tko je gladan ne traži birana i skupa jela, nego kruh da bi se preživjelo. Tko je bez posla ne traži velika primanja, nego posao koji će mu osigurati „kruh". Isus se objavljuje kao kruh, to jest kao ono bitno, prijeko potrebno za svakodnevni život, bez njega ništa ne ide. Ne kao jedan od kruhova, nego Kruh života i zato je euhaharistija dar u kojemu nam Bog potvrđuje svoju ljubav do kraja na način da nam se pod prilikom kruha daje za hranu. Neka nas iznova obuzme to čuđenje i ganuće, da dirnuti u srce Božjom ljubavlju koja ide do kraja budemo povučeni u zahvaljivanje i klanjanje Kruhu života, poput blaženog Carla Akutisa, koji je bio veliki zaljubljenik u računala ali je i žarko ljubio Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Svijetli primjer mladića, čiji spomendan Crkva slavi 12. listopada, jer je kao i mnogi njegovi vršnjaci volio nogomet, bicikl, videoigre, računala, te je na neki način zaštitnik digitalnih medija, pokazujući svima kako i internet može pomoći na putu osobne svetosti. Dirljivo je svjedočanstvo ljubavi koju je Carlo pokazivao prema Isusu u Euharistiji, Crkvi i Blaženoj Djevici Mariji, pa je često znao reči: „Euharistija i krunica – moja autocesta za nebo”, te je izradio katalog euharistijskih čuda iz cijelog svijeta koji je objavio na svojoj stranici. Kolika je bila njegova ljubav prema Presvetom Oltarskom Sakramentu očituje se u rečenici koju je jednom zapisao: "Što više primamo euharistiju, to postajemo sličniji Isusu, kako bi na ovoj Zemlji već imali predokus neba.”