Danas je spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice. Nastao je kao spomen na veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom flotom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Europa se tada našla pred velikom opasnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i ozbiljno zaprijetila kršćanskom Zapadu. Papa Pio V. pozvao je 1569. kršćanski svijet na molitvu svete krunice, kako bi vjernici i na taj način pomogli svojim braniteljima. Do odlučne pomorske bitke došlo je 7. listopada 1571. kada je mornarica Svete lige pod zapovjedništvom Don Juana de Austria kod Lepanta, na ulazu u Korintski zaljev teško porazila tursku flotu. U mletačkoj mornarici spominju i galije s Krka, Cresa i Raba, Šibenika, Trogira, Hvara i Kotora. U spomen na veliku pobjedu, izborenu pod zaštitom Blažene Djevice Marije, papa Pio V. je 7. listopada proglasio blagdanom Gospe od pobjede. Papa Grgur 13. mijenja ime tog spomendana u blagdan Svete Krunice, a papa Pavao VI. naziva ga 1969. blagdanom Gospe od Krunice. U hrvatskim krajevima zovu ga i blagdanom Kraljice svete krunice te blagdanom Gospe od svetog Ružarija.
Molitva krunice raširena je, i stoljećima omiljena u katoličkom puku. Po nekim predajama korijeni molitve krunice sežu do 1208. i Marijinog ukazanja svetom Dominiku.
Krunica je oblik pobožnosti i molitvenog razmišljanja usmjerenog na Isusa i Blaženu Djevicu Mariju. Teme razmišljanja zovu se otajstva jer se odnose na pojedine istine vjere i važne događaje iz Isusova života: od rođenja i djetinjstva, preko javnog djelovanja do muke i smrti te uskrsnuća, uzašašća i poslanja Duha Svetoga. Krunica nas uvodi u stanje velikog milosrđa Božjeg čovjeka prema grešniku. Ona poziva čovjeka na pokajanje, potiče nadu i otkriva konačni smisao čovjeka u ljubavi i radosti Presvetoga Trojstva. Kroz ta otajstva vjere vodi nas Blažena Djevica Marija, puna milosti.
Molitva krunice je jedna od najljepših molitava Katoličke Crkve, po kojoj se mnoštvo vjernika diljem svijeta svakodnevno ujedinjuje i zajednički prikazuje Bogu i Gospi svoje potrebe, molbe, zahvalnost i kršćansku ljubav. Na takav način krunica izgrađuje ne samo onoga tko ju svakodnevno moli, nego i Crkvu, a istovremeno se po njoj posvećuje i cijelo društvo.