Danas slavimo blagdan posvećenja bazilike svetog Ivana Lateranskog, koju Crkva smatra prvom Rimskom crkvom i Majkom svih crkava.

Mi se katolici osjećamo sjedinjeni s Papom, biskupom Rima i Crkvom koja, prema riječima svetoga Ignacija Antiohijskoga, "presjeda na stolici ljubavi." Liturgija današnjeg blagdana želi nam pomoći kako bismo bili svjesni povezanosti koja nas ujedinjuju s Papom, Kristovim namjesnikom, i to nas ujedinjuje u zajedništvu Katoličke crkve, prisutne i vidljive u cijelom svijetu.

To je vjera u Isusa Krista koja nas povezuje zajedno tvoreći jedinstvo; od mnotšva različitih ljudi koje je Bog okupio i želi ih izgrađivati u svoje ljude; u živo kamenje koje Duh Božji sjedinjuje međusobno kako bi se izgradila duhovna kuća, sveti hram u Gospodinu; kao što se mnoštvo izvora i potočića ulijevaju u jednu rijeku čineći zajedno jedan život s Kristom.

Današnja prispodoba izražava prirodu i dubinu našeg odnosa s Bogom. Isus nam govori: "Ja sam trs, vi loze." Kao što između vinove loze i grane postoji tako bliska povezanost, tako životna i duboka, kao što grana odvojena od trsa ne može donijeti nikakav plod, čak je i njezin kraj označen: "ako je sama suši se i u oganj baca."

To isto vrijedi za sve nas. U sakramentu Krštenja, Duh Sveti, Duh Isusa Krista prebiva u nama i ugrađuje nas kao granu u život Isusa Krista, a mi smo ponovno rođen u božanski životu. Stoga je ono bitno, kad si ucijepljen u Isusa Krista, ostani i sjedinjen s Njim tijekom cijeloga života. To je preporuka kako ostati trajno po riječima svetoga Evanđelje po Ivanu povezan s Njim, a to je posebno bogato značenje.

Ostati sjedinjen s Isusom Kristom, biti vjeran obvezama preuzetim u sakramentu Krštenju, biti vjeran nauku Evanđelja, bez kompromisa. Ostati sjedinjen s Isusom, znači živjeti u Isusovoj ljubavi, dopustiti nek te Isus ljubi i širiti Njegovu ljubav u našim životima. To znači rasti u Isusu, odrasti u vjeri i "donositi plodove dobrih djela." "U ovom se moj Otac proslavlja da donosite mnogo roda ... Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda ..."

Draga braćo i sestre, ostajmo ujedinjeni s Isusom Kristom kako bi on svakodnevno hranio našu vjeru svojom Riječju, i molitvom. Hranimo naše duše sakramentima, poglavito Euharistijom. Isus nas uvjerava: "Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu."

Mi ostajemo sjedinjeni s Isusom uz obvezu življenja Evanđelje na dosljedan način, zatim dobrim djelima, poglavito djelima milosrđa i ljubavi.

Sveti Ivan u svojoj prvoj poslanici, upozorava nas na opasnost od površnosti, koja je u ovome: ništa nema od one ljubavi koja ostaje samo na riječima. "Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom."

Isus nas je ljubio ne samo riječima, on je darovao sve od sebe, umro je na križu za nas. Možete li se sjetiti što je sjedinjeno s Isusom u našim životima, što je odraz njegove ljubavi. Isusova ljubav, ne samo što isključuje iz srca mržnju i ogorčenost prema svome bratu, Isusova je ljubav osjetljiva na potrebe drugih, sposoban je razmijeniti i sve moguće darove.

Pape našega vremena: Papa Ivan XXIII., Ivan Pavao II., Pavao VI., i svi mučenici i sveci, svjedoci vjere našeg vremena, učinili su najveću moguću žrtvu poštivajući i svjedočeći današnjim ljudima radost Isusovog Evanđelja. Poput Isusa, Dobrog Pastira, oni su bili u mogućnosti žrtvovati svoje živote za dobro svoga naroda i njihovih zajednica.

Nažalost, imamo i žalosnih trenutaka u kojima se brojni kršćani udaljuju od Isusa i osuđuju ga u beživotnoj duhovnosti, kao uvenule grane. "Tko ne ostane u meni, koji je odvojen od mene, izbace ga kao lozu i usahne ... Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa." Neka nas Gospodin zaštiti od ovakvih tužnih primjera "otrgnutih od njega," i često tragične iluzije, jer "ništa ne možemo učiniti bez njega". Ako se to i dogodi radi našeg nemara, ne zaboravimo kako nam Isus i Njegova beskrajna dobrota, daje priliku obraćenja i povijerenja u njega i mogućnost radosnog povratka životu kao živa grana voća, po sakramentu Pokore. Bilo bi neoprostivo, ako bismo ponovno proigrali ponudu spasenja koju nam Isus daje, nudeći nam trajno svoje prijateljstvo.

Marijo Pomoćnice kršćana, Majko Božja i Majko svih kršćana, pomozi nam uvijek živjeti u prijateljstvu s Isusom, i širiti tvoju ljubav među braćom i sestrama; ako smo izgubili naše prijateljstvo s Isusom, pomozi nam ga obnoviti s tvojom majčinskom ljubavi. Ovo je molitva koju upućuje Crkva na kraju liturgije večeri: