Sveti Dionizije, prvi pariški biskup, podnio je mučeniištvo, prema starim izvještajima, zajedno sa svetim Rustikom i svetim Eleuterijem. Ta trojica mučenika su pokopana na mjestu gdje je kasnije izgrađena veličanstvena opatija Saint-Denys na ulazu u glavni grad Francuske. Prema izvještaju iz 6. stoljeća već je 475. godine u Parizu izgrađena crkva na čast svetom Dionizija.

Na početku 9 . stoljeća ime ovog sveca-mučenika počinje se poistovjećivati s Dionizijem Areopagitom, učenikom svetog Pavla o kome izvješćuju Djela apostolska (Dj 17,34). Prema staroj tradiciji još iz 2. stoljeća Dionezije Areopagita je bio prvi biskup Atene. Dionizije „Pariški" je, prema sta­roj predaji koju prenosi sveti Grgur Turski, došao iz Rima u Galiju sre­dinom 3. stoljeća i postao prvim biskupom Pariza. Mučeništvo je podnio za­jedno s dvojicom klerika kojima imena neki istraživači tumače simbo­lično kao dvije oznake rimskog bložnstva Dionizija čije ime nosi današnji svetac: pri­rodnost i sloboda.

Sveti Ivan Leonardi, prezbiter. Rodio se 1541. godine u blizini  talijanskoga grada Lucca. Osnovno školovanje završava kod svoga župnika, a kasnije nastavlja studij farmacije. Tijekom studija prijateljevao je sa skupinom studenata koji su željeli živjeti intenzivniji kršćanski život i pomagati siromasima i hodo­časnicima. Želio je ući u franjevački red, ali je bio odbijen. U 26. godini napušta  farmaciju i započinje studij teologije. Na Bogojavljenje   1571. godine zaređen je za svećenika.

U svećeničkom radu posebnu pozornost posvećuje propovijedanju i ispovijedanju. Imao je velikog uspjeha kod poučavanja djece u vjeronauku. Na pouke su rado dolazili i odrasli. Osnovao je Udruženje kršćanskog nauka koje je nastavilo njegovo djelo i poslije svečeve smiliti. Osnovao je i Bratstvo obnovljenih svećenika Presvete Djevice koje će 1614. godine postati Udruženje re­gularnih klerika Majke Božje. Stalno je bio prožet misionarskim duhom. Zajedno s Ivanom Krstiteljem Vives zamislio je plan o osnivanju udruženja svećenika kojima je bila glavna briga širenje kršćanstva medu nevjernicima. Zbog toga svetog Ivana Leonardija s pravom smatraju začetnikom kongregacije Propaganda Fiide.

Svetac je bio i pisac. Pisao je o dogmatskim pitanjima, duhovnosti, duž­nostima roditelja i djece itd. Brojna su njegova djela do danas ostala u ruko­pisu. U svima njima odiše obnoviteljski duh. Poznavao se osobno sa svetim Fi­lipom Nerijem i Josipom Kalasancijem koji će kasnije svjedočti o svečevim herojskim krepostima.

Umro je u Rimu na današnji dan 1609. godine. Njegovi posmrtni ostaci se nalaze u crkvi S. Mani a in Campitelli. Blaženim je proglašen 1861. godine, a svetim 1938. godine.

Sveti Ljudevit Bertran, prezbiter. Rodio se u Valenciji 1. siječnja 1526. godine. Stupio je u Red propovjednika svetog Dominika u rodnom gradu 26. kolovoza 1544. godine. Za svećenika je zaređen 23. listopada 1547. godine i ubrzo postavljen za odgojitelja redovničkog podmlatka.

Slušao je o teškim uvjetima života Indijanaca koje su španjolski osvajači iskorištavali do iznemoglosti. Zaželio je poći u misije kako bi pomogao Indijancima. Molba mu je uslišana. 1562. godine već je u Kolumbiji, gdje će živjeti i djelovati sedam godina neumorno propovijedajući i poučavajući Indijance. Kad više nije mogao podnijeti ponašanje španjolskih konkvistatora, vratio se nazad u domovinu. Tu je neumorno propovijedao i živio u oštroj pokori. Umro je na današnji dan 1581. godine. Blaženim ga je proglasio papa Pavao V. 1608. godine, a svetim Klement X. 1671. godine.

Abraham, patrijarha i praotac vjernika.

Sveti Andronik i Atanazija, bračni drugovi. Živjeli su u Egiptu u 4. stoljeću. Štovanje je na poseban način rašireno medu Koptima i Etiopljanima.

Sveti Dousdedife (Bogdan), opat. Braneći posjede opatije od nepravednih presizanja feudalaca, dospio je u tamnicu u kojoj je umro od gladi 834. godine. Pokopan je u opatiji Montecassino.

Sveti Dujo, mučenik za vrijeme cara Maksimijana.