Dominik se rodio u Kalarogi (Španjolska) oko 1170. godine. Teologiju je studirao u Valencija. Već je u mladosti stupio u crkvenu službu, po­stavši kanonikom? Godine 1196. Dominik prati biskupa iz Osme (Špa­njolska) na putu u Francusku. Na tom putu susreće se s herezom Albigeza i Katara. Dominik o tome obavještava papu Inocenta III, a ovaj ga zadužuje neka suzbija te heretike. Godine 1215. Dominik odlazi u Bun tražiti odobrenje za red koji je već odavna namjeravao osnovati! Posebna misija njegova reda bila je propovijedanje Božje riječi prema nauci Crkve, zbog čega se taj red službeno i naziva „Red propovjednika". To naviještanje Božje istine prema nauci Crkve bijaše veliki doprinos reda svetog Dominika, odnosno dominikanaca. Godine 1220. dominikanski red prihvaća zavijet siromaštva, čime se uključuje u prosjačke redove.

Sveti Dominik i njegova braća, obilazeći Evropom, u malo godina dobivaju naklonost jednostavnog puka i učenih ljudi. Sam Dominik je naj­više djelovao u Francuskoj, na području biskupija: Toulouse, Carcassonej i Bziers. To je zacijelo doprinijelo što je najbogatiji izvor novih zvanja za dominikanski red tijekom povijesti bila upravo Francuska. Dominik je, međutim, djelovao i u drugim zemljama. Posljednje godine života boravio je na području Italije. Umro je u Bologni 6. kolovoza 1221. Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim 1234. godine, trinaest godina nakon njegove smrti. U dominikanskom redu slavi se svetkovina, a kod franjevaca blagdan, jer su Dominik i Franjo Asiški bili u bliskoj povezanosti pri osnivanju svojih redova.

Ideali koji su nosili Dominika, a koji bi trebali i nas nadahnjivati, izraženi su u slijedećoj molitvi, koju je sveti Dominik često molio:

„Gospodine, dostoj se udijeliti mi ljubav i takav zanos duha koji će osigurati spasenje bližnjemu tako što, posvećujući se čitav i sa svim silama obraćenju grešnika, doista postanem ud Isusa Krista koji se potpuno pri­kazao svome Ocu kako bi bio Spasitelj ljudi."