Sveta tri kalja ili Bogojavljenje karakteristična je božićna tema: Bog koji se kao čovjek rodio u Betlehemu nije došao samo Židovima, nego cijelom svijetu kojega u ovom blagdanskom događaju predstavljaju trojica mudraca s Istoka. Blagdan vjernicima poručuje da Isus nije ostao drago betlehemsko dijete, već da je rođen da postane gospodar povijesti, da uspostavi i započne ostvarivati Kraljevstvo ljubavi, pravde i  mira u svijetu u kojem vlada ljudski egoizam s mržnjom i brojnim nepravdama. To je zadaća obećanoga i očekivanoga Mesije, Spasitelja. U njegovu kraljevstvu prvi i odgovorni na vlasti neće vladati nego služiti, neće ratovati, nego širiti mir i ljubavlju nadvladavati mržnju.

Još nešto poručuje blagdan Bogojavljenja: Božić je događaj svjetskog značenja koji pokreće ne samo anđele i pastire, nego i zvijezde i kraljeve; nitko ne ostaje ravnodušan kad se u

Davidovu gradu, dogodilo nebo na zemlji, dogodilo se spasenje, dogodio se pravi Bog i pravi Čovjek među ljudima. „Čudo se, gle, dogodi, Djeva sina porodi..." Dogodilo se da su svi krajevi svijeta vidjeli spasenje Boga našega! Ljudi svih vremena i krajeva pozvani su da prihvate ispruženu Božju ruku, no povjerovat će samo neki, jer zvijezda je zahtjevna. Njezina neodoljiva svjetlost mami mudre kraljevske putnike u noć, u nepoznato, u neizvjesnost, u avanture pune opasnosti. Onda se zvijezda odjednom skrije i valja pitati ljude, otvarati svete i tajanstvene knjige. Matejev izvještaj svjedoči da je Jeruzalem bio trom i samodostatan; imao je Pisma, znao je čija je zvijezda, pomno je pratio događaje, ali nije krenuo na put. Što više, njegova okrutna i prepredena vlast bila je puna straha i prikrivena gnjeva. Vlast je oduvijek željela biti mjerom svih stvari, ona uvijek prezire sve što je veće od njezine taštine. To na sreću nije odlučujuća činjenica. Ljudi su oduvijek trebali i slijedili ideale, uzvišene spoznaje koje  su ih vodile do uzvišena cilja. Kršćanski ideali su stvarnosti koje nadilaze sve ovozemaljsko i zovu da se uvijek ide dalje. Smisao putovanja je dinamika traganja za Božjom blizinom i njezinim utjelovljenjem, za Kristom. Putovi vjere vode preko pustinja i kroz gradove, no putnici se ne plaše ni samoće ni buke i zahuktalog materijalizma, ni isprazne raskoši i idolatrija. Možda se te zavodljive utvare ne može ukloniti, ali doista bi bilo kobno ne zapaziti Zvijezdu! Bez njezina sjaja nema budućnosti.

Ljudi danas svakodnevno motre čudesne stvari tehnike i znanstvenih otkrića, ključno je ostalo pitanje: primjećuju li zvijezdu? Trebalo bi razgrnuti blještavu svjetlost neona i obojene bljeskalice nametljivih reklama koji plijene poglede. Koliko god se ta često lažna svjetla propinjala na obzorju naših pogleda, zvijezda je uvijek iznad njih; treba se zagledati, treba je otkriti zbog mudrosti i zato što bi, ostati bez ponuđene zvijezde, značilo tavoriti u mraku, a to ne želimo ni sebi ni ikomu od onih koje volimo, koje trebamo ili oni trebaju nas. Valja nam otkriti zvijezdu u ime dara što nam ga nudi nebo. Tu ne pomažu dalekozori, ni znanstvena preračunavanja nebeskih tijela. Treba gledati unutra, u sebe, pravo nebo je u nama. Tu zapaziti zvijezdu i slijediti njezin sjaj znači doći na isto mjesto gdje su dospjeli mudraci - k utjelovljenome Sinu Božjemu. Bog je hodočastio ljudima i ljudi trebaju duhovno hodočastiti Bogu. Zvijezda je zasjala da se pođe na put vjere i nađu spasenje. Ne treba vjerovati Herodima koji su mnogobrojne varijacije zla u našem svijetu. Ne treba ići starim putovima, nego hoditi u novosti života. Nije najvažnije da nam dobro ide i da imamo svega, već da smo mi dobri i da znamo osjetiti zadovoljstvo. Ne treba se dati zavesti bukom „Jeruzalema", jer objavljen je Betlehem tj. „kuća kruha" u Djetetu koje će reći: „Tko bude blagovao od ovoga kruha, živjet će ako i umre!"

Bog je mudracima ponudio zvijezdu i oni su se orijentirali poslušna srca. Svatko tko povjeruje može slijediti zvijezdu, imat će obasjano nebo. Ni najtmastiji oblaci neće ga plašiti, ni najveće sumnje zaustaviti na putu. Sam  Isus je zvijezda na nebu života, zvijezda koja vodi u božanski zavičaj, zvijezda povratka Ocu, radosnoj punini čovjekove sreće.

Doista, ima pravo pjesnik: "Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!"