Riječ tijelom postala ili Božić svetog Ivana - (Sir 24,1-4.12-16; Ef 1,3-6.15-18;Iv1,1-8.)

Isusov ljubljeni učenik Ivan, opisao je Božić na originalan i sebi svojstven način. Nema djeteta Isusa, jaslica, pastira, anđela, zvijezde, kraljeva… Ivan u svom Prologu tvrdi: „Riječ je tijelom postala", za njega je to bit božićnog događaja. Bog je darovao ljudima svoju Riječ i ona je postala čovjekom. Isus je razgovorljiva Božja riječ koja priopćuje koliko Bog ljubi svijet i najvrjednije u svijetu – čovjeka. Riječ prosvjetljuje čovjeka da shvati u čemu je njegovo spasenje koje mu Bog nudi po svome sinu Isusu, koji se utjelovio upravo radi našega spasenja.  Kad je Riječ tijelom postala dogodila se najotvorenija objava Boga ljudima. Bog sam se do kraja očitovao. On koji prebiva u nedostupnu svjetlu, koga niko nikada nije vidio i o kojemu su ljudi uvijek samo nagađali, razotkrio se svakom čovjeku vjerniku od pastira do mudraca, nevjerniku nije dano vidjeti ništa više od običnog djeteta. To objavljenje po utjelovljenju slično je objavi misli po riječima kod ljudi. Ja ne vidim misao drugog čovjeka, ništa o njoj ne znam, jer ona prebiva u meni nedostupnim dubinama drugog čovjeka. Drugi ipak može meni svoju misao objaviti kad je odjene u riječ, koju mogu čuti i razabrati (s)misao. Po riječi, dakle, drugi meni priopćuje tajnu svoje misli, objavljuje sebe. Tako nekako i Bog sebe očituje kad se izriče; on se kao tajna zaodijeva u Riječ, Riječ uzima ljudsku narav, postaje čovjekom i rađa se kao Isus iz Nazareta. Isus je očitovanje Boga-Riječi. Onima koji umiju čitati, Isus poručuje kao nekoć Filipu: „Tko vidi mene vidi i Oca". Kao što ljudima napisane riječi ne znače ništa, ako ne znaju čitati, tako im ni Isus, ako nemaju vjere, ne znači ništa više od betlehemskog djeteta. Kad vjernik sluša Isusa, njemu je dosta toga jasno, ne sumnja i ne ispituje. Kad se čovjek poistovjeti s riječju, najviše je čovjek, drugi prestaju sumnjati i ispitivati. Kad pošten čovjek kaže: „časna riječ!" njemu se vjeruje. Nešto od te istine krije i narodna poslovica: „Ljudi se vežu za riječi, a volovi za rogove."

Isus je bio moćna i uvjerljiva Božja riječ. Kad je govorio o Očevoj ljubavi ljudi su vjerovali, jer su to potvrđivala i njegova djela. Ozdravljao je gubavce, slijepima vraćao vid, uskrsavao mrtve. Ljudska riječ nije svemoguća kao Božja, ali i ona može činiti „mala čuda". Riječima možemo  podići slabe, razočaranima donijeti nadu, očajnicima vratiti volju za život. Ljudi se jedni drugima objavljuju pomoću riječi. Mudra čovjeka prepoznajemo po pametnim riječima, kao i luda po njegovu nesmislenu govoru.

PRIMJER

Na Božjem sudu bijahu okupljene milijarde ljudi. Mnogi su se divili, ali bilo je i onih koji su mrmljali protiv Boga i njegova prava da sudi.
 „Zar Bog smije suditi ljudska stradanja?" reče jedna žena i pokaza tetovirani logorski broj na ruci te doda: „Samo zato što sam bila Židovka." Zatim je pristupio crnac i na vratu pokazao ožiljak od vješanja: „Vidiš li ovo? Samo zato što sam bio crnac!" U prvi se red progurala mlada žena. „Zašto sam ja morala trpjeti i roditi dijete silovana?" Bilo je i drugih prosvjednika koji su Bogu prigovarali da nije iskusio ljudska stradanja. Glasno su iznosili svoje zahtjeve.
    - Neka Bog dođe među ljude i živi kao jedan od njih!

    - Neka iskusi kako je biti Židov!
    - Neka zakonitost njegova začeća bude zasjenjena sumnjom!
    - Neka se muči za kruh u znoju svoga lica!
    - Neka iskusi podlu izdaju prijatelja!
    - Neka bude osuđen na montiranom procesu!
    - Neka bude pogubljen i umre u mukama!