Nadbiskupovo pismo u povodu pastoralne godine 2016./2017.

Draga braćo i sestre!

Na proljetnom zasjedanju Nadbiskupijskoga pastoralnoga vijeća proglasili smo za našu nadbiskupiju novu pastoralnu godinu Godinom prenošenja vjere. Vjersko neznanje gorući je problem današnjega svijeta. Nije u pitanju samo poznavanje vjere, nego i slavljenje i djelovanje iz vjere. Jasno je ako vjeru ne poznajemo, ne možemo ju ni slaviti ni živjeti, ne možemo ju ni svjedočiti. Pred nama je ozbiljna zadaća koju nam je dao sam Gospodin kad je rekao svojim učenicima: „Idite i naučavajte" (Mt 28, 18).

Prvo mjesto prenošenja vjere je obitelj. Drugi vatikanski sabor naziva obitelj „kućnom Crkvom" (LG, 11). Obitelj je Crkva u malom, pozvana je vjeru poznavati, slaviti, svjedočiti i prenositi. Već prigodom sakramenta ženidbe supružnici obećaju Bogu i Crkvi kako će prenositi vjeru svojoj djeci. To isto obećanje daju i u sakramentu Krštenja djeteta. Kako bi roditelji prenosili vjeru djeci, sami trebaju vjeru poznavati, slaviti i živjeti. Iza nas su dvije pastoralne godine koje su bile posvećene obitelji. Dogodile su se hvalevrijedne inicijative na području obiteljskoga pastorala koje se trebaju nastaviti i u novoj pastoralnoj godini. Između ostaloga, u nekim župama osnovane su obiteljske zajednice, organiziran je Tjedan za obitelj u tijeku je i rad s obiteljskim animatorima. Obiteljski pastoral je od presudne važnosti za nas i našu budućnost. Upravo mlade obitelji trebaju našu pomoć. Pozvani smo osnaživati naše obitelji u njihovom pozivu i zadaći odgoja djece u vjeri katehetskim susretima u župi. Niti jedna župna zajednica ne bi smjela u novu pastoralnu godinu krenuti bez razrađenog plana i programa rada s obiteljima, prvenstveno s obiteljima prvopričesnika i krizmanika.

Od župnika se očekuje neka u novoj pastoralnoj godini zajedno sa svojim suradnicima ozbiljnije prione pastoralnom radu s roditeljima.

Župnik je, zajedno sa svojim najbližim suradnicima vjeroučiteljima i katehetama, najodgovorniji za prenošenje vjere u župi. Župa je mjesto slavljenja življenja vjere, mjesto vjerničkog iskustva. Ako djeca i mladi nemaju mjesto gdje vjeru mogu upoznati u svim dimenzijama, daljavaju se od vjere i Crkve. Stoga je potrebno neka župe budu mjesto istinskoga susreta, prijateljstva, razgovora, druženja, a time slavljenja i svjedočenja vjere. Novi zaokret u poimanju župe neće biti moguć ako prvo župnici ne budu radili na zajedništvu u župi koje bi trebalo poprimiti obilježje obiteljskog zajedništva. Uz župnike, odgovorne osobe u prenošenju vjere su vjeroučitelji u školi i župne katehete u crkvi.

Svi odgovorni su pozvani na ozbiljniji pristup u prevažnoj zadaći prenošenja vjere. Ne smijemo propuštati privilegirane prilike koje imamo. Vjeronauk u školi potrebno je povezati sa župnom zajednicom i iskustvom vjere u župi.
To je zadaća vjeroučitelja, roditelja i župnika. S tim u svezi, pozivam sve vjeroučiteljice i vjeroučitelje naše nadbiskupije na intenzivniju suradnju s roditeljima u školi i na snažnije uključivanje u život župe. Roditelji su pozvani uključiti se u život župe i aktivno sudjelovati u pripremi djece na sakramente. Župnici ne smiju propustiti prilike katehetskoga rada s roditeljima.

Draga braćo i sestre, pastoralna godina koja je pred nama postavlja pred sve nas hitne i ozbiljne pastoralno-katehetske zadaće na različitim razinama djelovanja. spješnost njihova izvršavanja uvelike će ovisiti o snazi našega međusobnog zajedništva i suradnje. Neka Gospodin obilno blagoslovi sve radnike na svojoj Njivi na veću slavu i spasenje duša.

Odani,

Mons. dr. Ivan Devčić,