Nalazite se u >
Meditacije
31. svibnja 2015. - Nedjelja Presvetog Trojstva
O Bogu jezikom ljubavi (Pnz 4,32-34.39-40; Rim 8,1-17; Mt 28,16-20.)
Ova je svetkovina po mnogočemu posebna i znakovita. Kršćani je slave kao krunu svih drugih blagdana. Slični su planinarima koji s osvojena vrha, u panoramskom pogledu, promatraju pojedinosti s kojima su se tijekom uspinjanja izbliza susretali. S blagdanskog vrha ove svetkovine vidljivi su mnogi detalji velikih slavlja kao što otajstvo Utjelovljenja i otajstvo Otkupljenja. S vrha se vidi kako je, u svemu što je činio Isus za spasenje svijeta, na djelu bio Bog jedinstven u Božanstvu i Bog zajedništvo u trojstvu osoba: Oca, Sina i Duha Svetoga. Poteškoće nastanu kada vjernik počne umovati o Bogu koji prebiva u nedostupnu svjetlu, kad ga kao neizmjernu Tajnu nitko ne vidi, ne može shvatiti, dokazati, vlastitim osjetilima dotaknuti, jer to bilo kao kad bi čovjek htio vidjeti sunce tjelesnim očima; njegov bi ga sjaj oslijepio. Kad bi ga htio rukama dodirnuti; istoga časa bi se pretvorio u pepeo. Nema filozofije, matematike, znanosti pa ni teologije koja bi čovjeka mogla uvesti u tajnu Presvetog Trojstva. To može jedino Duh Sveti. Po njemu je moguće imati iskustvo Boga kao što je moguće imati iskustvo sunca. Sunce mi svijetli njegove zrake dolaze na zemlju i u toplini stvaraju život. Sunce je Otac, zraka je Sin, toplina je Duh Sveti. Ne treba jurišati na sunce nego uživati u njegovu djelovanju. Pred Bogom su svi ljudski napori da shvati Boga, osuđeni na muk i uzaludnost. Pa ipak, Bog se iz svoje tajnovitosti i nedostupnosti ljudima objavio i približio. U Isusu je sišao među ljude i nastanio se među njima. Išao je i korak dalje: poslao je Duha Svetoga da im osvijetli Tajnu svoga života. Bog se i danas trudi da svoje vjekovima skriveno božanstvo svijetu što uvjerljivije objavi. No i čovjek treba biti zainteresiran za Božje inicijative i krenuti Tajni ususret, ne toliko umovanjem i znanjem koliko vjerom kojom mu se jedino može pravo približiti. Vjera otvara oči srca, prosvjetljuje, daje snagu, privlači detalje Božanskog života kao što teleskop približava mjesečevu površinu, pa ono što je tjelesnim očima nevidljivo, njegovom pomoću postane dostupno. Izrael je imao originalno iskustvo vjere u Jahvu. Vjera mu je pomogla da u povijesnim događajima prepozna Božju brigu i ljubav, čudesnu prisutnost koja ga je vodila iz Kuće ropstva u Obećanu zemlju. Isusovim suvremenicima je vjera pomogla da u njemu vide Boga i to ispovjede kao Petar: „Ti Sin Boga živoga!" kao Toma: „Bog moj i sve moje!" ili kao onaj satnik pod križem: „Ovaj uistinu bijaše Sin Božji!" Vjera s naše i Duh Sveti s Božje strane, dvije su najjače moći koje čovjeku razotkrivaju Tajnu Presvetog Trojstva. Ne kao inteligencija koja spekulira, već kao doživljaj koji se pamti. Izraelci nisu upoznali Boga po Mojsijevu teološkom izlaganju, nego u Izlasku kad ih je vodio u slobodu kao čudesni spasitelj. Prava se vjera oslanja manje na umovanje, a više na iskustvo blizine, doživljeno i pohranjeno u memoriju tako da i spomen na to iskustvo postane razlog za slavlje i izvor moći koja djeluje. Naši blagdani slave iskustvo učenika s Isusom. Euharistija je u bitnome: 1. Božje djelo spasenja izvedeno prije 2000 godina u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću; 2. slavlje koje se spominje toga događaja, 3. sadašnje Božje djelovanje za moje spasenje danas i ovdje. Sve to se događa po Duhu Svetom koji me uvjerava da se u događajima manifestira ljubav nebeskoga Oca i ljubav njegova Sina Isusa. U svemu tome nema filozofskih silogizama ni apstraktnog teologiziranja; ima, međutim, životno događanje, svjedočenje, vjerovanje, konkretna ljubav na djelu. Kao što ljudi ljubav ne tumače i ne dokazuju znanstvenim formulama, tako ni Bog sebe ne tumači ljudima teorijama, nego djelima ljubavi (utjelovljenjem, otkupljenjem). On na konkretan način pokazuje kako je Bog-s-nama, među nama i za nas. Ni vjernici pred svijetom tu Božju ljubav ne dokazuju umovanjem, nego je žive i svjedoče, a to onima koji ne vjeruju postaje najvećim i najuvjerljivijim dokazom da Bog postoji. Prava vjera nije samo učenje i teorija, već je život i svjedočenje. Samo tako je Bog pravi Bog, a kršćanstvo autentično. Duh ljubavi prosvjetljuje, oduševljava, zagrijava srca i otvara nove mogućnosti, od kojih i mogućnost razumijevanja Presvetog Trojstva.
