Pustinjak, pokornik i čovjek molitve, sveti Franjo Paolski rođen je 27. ožujka 1416. u Paoli (Kalabrija, Italija) od oca Giacomo Alessio, zvanog „Martolilla", i majke Vienne di Fuscaldo. U obiteljskoj školi odgojen je u kršćanskim krepostima, poglavito u molitvi koju je cijeli život molio s ljubavlju i u poniznosti. Kao dvanaestogodišnjaka roditelji su zavjetovali nek služi godinu dana u franjevačkom samostanu Sveti Marko. Živjevši godinu dana u tom samostanu, 1429. godine s roditeljima je hodočastio po svetim mjestima Italije, posebno u Asiz i Rim. U Rimu se susreo s raskošnim životom ondašnjeg klera. To ga je najviše potaklo što se te iste godine uputio u blizinu Paolija i započe živjeti pustinjački: u molitvi, postu, mrtvenju i pokori sve do 1435. godine. Osim svetačkog života, Franjo je bio i pravi čudotvorac: na njegov zagovor ozdravljali su paralizirani, gubavci, slijepci, opsjednuti. Ali je žigosao bogataše, čak i kralja, jer ih je bogatstvo udaljavalo od Boga. Zbog toga je imao neprijatelja koji su ga progonili.

Franjo je postao poznat po okolici Paolija. Stoga mu se pridružiše još neki muževi želeći živjeti poput njega. Tako osniva zajednicu od 12 članova koju nazva „Franjini pustinjaci". Toj zajednici se pridružio i njegov otac 1450. godine poslije smrti žene. Papa Siksto IV. potvrdio je Franjinu kongregaciju 1474. godine, koja se od tada zove „Red najmanjih".

Čuvši za Franju kao čudotvorca, francuski kralj Luj XI. pozove ga na svoj dvor neka ga liječi. Franjo se opet pokazao kao čudotvorac, ponizan pokornik, čovjek duboke vjere i duhovnoga života. Nije bio posebno učen, ali je poznavao znanost svetaca i prodirao u nutrinu čovjeka više negoli koji učeni teolog. Njegova je duhovnost nalikovala duhovnosti svetog Franje iz Asiza: duh poniznosti, siromaštva, ljubavi prema Bogu, stvo­renjima i bližnjemu bez ograničenja, duboki duh molitve, silno pobožan prema Raspetomu, Euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji.

Franjo je uveo pobožnost 13 petaka Muke. Najveća je posebnost njegova reda što je uveo „Quarto voto di quaresima perpetua", cijela godina neka bude kao korizma za njegovu „najmanju" subraću.

Bogu je predao svoj plemeniti duh u 91. godini života na Veliki petak 2. travnja 1507. u francuskom mjestu Plessis-les-Tours, gdje je i pokopan. Papa Leon X. proglasio ga je blaženim 1513. godine, a 1519. godine svetim. Pio XII. proglasio ga je 1943. godine zaštitnikom primorske Italije. Brojne su crkve diljem Europe posvećene u njegovu čast.

Sveta Marija Egipatska, pokornica.  Život ove svetice,  koja  je najprije bila velika grešnica a onda velika pokornica, pravi je roman. O njezinu ži­votu saznajemo iz zapisa monaha Zozima i jedne palestinske predaje koja je nastala oko njezina groba. Marija se rodila u Egiptu 343. godine. Kad joj je  bilo   12  godina, otišla je  iz  roditeljske  kuće u lučki grad  Aleksandriju. Tu je provela 17 godina kao grešnica. Promatrajući jednoga dana kako se hodočasnici za Jeruzalem ukrcavaju u brod, ukrca se i ona zajedno s njima, zbog zna­tiželje i avanturizma. Došavši u Jeruzalem, htjela je i ona zajedno s ostalim hodočasnicima ući u baziliku Svetog Križa, ali ju je zaustavljala neka tajanstvena sila. Tada se sjeti svoga grešnog života, pade na koljena pred slikom Blažene Djevice Marije, pokaja se za svoje grijehe, uđe u baziliku i sva skrušena pokloni se svetom Križu. Bio je to čas njezina obraćenja.

Poslije toga, ispovjedi se i pričesti te ode preko Jordana u pustinju. Tu je provela 47 godina u potpunoj osami, strogoj pokori, molitvi i razmišljanju. Malo prije smrti susreo ju je monah Zozim, koji se povlačio u pustinju kako bi proveo korizmu, na Veliki četvrtak ju je pričestio, a već sutradan na Veliki petak je umrla. Bilo je to 421. ili 422. godine.

Brojni pisci su opisali njezin život među kojima i sveti Sofronije, jeruza­lemski biskup. To je njegovo djelo preveo na latinski Pavao đakon. Tako je tu sveticu upoznao i Zapad gdje se proširilo i njezino štovanje, a umjetnici ovjekovječiše njezin lik svojim slikama.

Sveti Apfijan,  mučenik u  Cezareji,  u Palestini,  tijekom progonstva cara Galerija Maksimijama.

Sveta Teodozija, djevica i mučenica također u Cezariji tijekom progonstva cara Galerija Maksimijana.

Sveti Nicet, biskup u Lionu.

Sveti Urban, biskup u Langres-u.

Sveti Abundije, biskup u Komu.

Blaženi Leopold da Gaiche, prezbiter OFM, apostolski misionar, rodio se u Gadche (Perugia) 1732. godine, a umro u Monteluku (Spoleto)  1815. godine. Blaženim ga je proglasio papa Leon XIII. god. 1893.

Blaženi Dominik Tuck, prezbiter OP, rođen je 1789. Godine u Indokini,   u Trung-Lao, podnio mučeništvo u istočnoj Indokini 1839. godine. Blaženim ga je proglasio papa Leon XIII. 1900. godine.