Tko to od nas ljudi radosno ne primi pozivnicu za vjenčanje? Je li evanđelist Matej doista pretjerao u pričanju ove prispodobe? Kralj koji je trebao poslati dva puta poziv za goste, ili pozvani koji reagiraju ravnodušno ili oni pozvani koji reagiraju sa snažno izraženim neprijateljskim stavom. Nagli prijelaz od slavlja do nasilja nad pobunjenicima čiji je grad spaljen. „Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kralj spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha? A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi."

Događanje iz prispodobe nije naravno. Prispodoba se odnosi na nadnaravnu stvarnost, a to je spasenje! Slavlje radosti i zajedništva na koje su pozvani, prvenstveno Izrael, zatim Crkva i cijelo čovječanstvo. Prispodoba opisuje važnu crtu i tijek ove priče: odbacivanje i neprijateljstvo prema Izraelu ispred poziva proroka i pravednika, kao i naviještanje evanđelja Isusa Krista i njegovih apostola; razaranje Jeruzalema (70 godine poslije Isusa Krista), koje ima simboličnu vrijednosti u očima prve kršćanske zajednice; i misijsko širenje Crkve među poganima.