Posljednji apostolski učenik i prvi teolog, „otac kršćanske dogmatike, rodom je iz Smirne (Mala Azija), helenistički obrazovan, učenik svetog Polikarpa, doselio u današnji Lyon (Francuska) kao đakon, misionar i propovjednik. Nakon mučeničke smrti svetog Potina (+ 177.) postaje biskup i „primas Galije", taj titul i danas nose lionski biskupi, Irenejevi nasljednici.

Čim je došao u Galiju, učio je dva domaćih jezika (latinski i keltski) iako su to za njega bili „barbarski" jezici. Shvatio je kako nema evangelizacije bez približavanja narodu koji treba evangelizirati. Gala nije trebalo učiniti Grkom, kako bi mogao postati kršćanin. Ta­ko je Irenej u prvim počecima Crkve našao pravi ključ za misionarske nastupe. „Udomio" se u svojoj novoj domovini i nije se okretao natrag. (Lk 9,62).

Kad je papa Viktor (189.-198.) htio neka neke istočne Crkve prihvate slavljenja Uskrsa pa i pod cijenu jedinstva Crkve. Irenej je ustao u ime svih biskupa Galije u obranu jedinstva, ili još bolje, protiv centralizma u nebitnim pitanjima. Davno je Irenej bio za zdravi pluralizam svoj izraz i slobodu kako bi svaki narod na svoj način hvaliti Boga.

Iako se u tom pitanju Irenej usprotivio papi Viktoru, kao apostol Pavao Petru (usp. Gal 2,11-19),  ipak  je  u svemu stajao čvrsto uz Petrovu Stolicu. Tako je u jednom spisu ustvrdio kako sve druge Crkve i svi vjernici moraju se u nauku slagati s Rimskom crkvom radi njezina posebnog ugleda: osnovali su je Petar i Pavao, prvaci apostolski.

Ovaj je junački biskup ubrzo je shvatio kako su borbe, razdori i hereze pojave protiv kojih treba ustati prvenstveno uzornim životom, a onda pisanom riječi. Kao da je znao za dekret Drugoga vatikanskog sabora „Inter mirifica". Osim propovijedanja, prihvatio se i pisanja protiv ondašnjih heretika (montanisti i gnostici). U raspravama „Protiv hereza", i „Tumačenje apostolskog propovjedanja" nije sistematičan, ali je vjerni prenositelj (tradicija) nauk apostola i vjere Pracrkve. Snažno napada herezu kao nauk, ali je pun ljubavi prema ljudima koji drukčije misle. U svemu tome pokazao je puno ljubavi, dobrote i čovjekoljublja (usp. Tit 3,4). Ostvario je značenje svoga imena (Irenej-Mirko) u svakidašnjem životu i nastupa (uči domaćice jezike i predano misionarski radi),. U teološkim raspravama (knjige) i na planu opće Crkve (spor pape Viktora s maloazijskim Crkvama). Nije sigurno je li bio mučenik. Umro je u Lyonu 202. godine. Bogoslužje ističe kako je bio borac za pravi nauk vjere i mir Crkve (Molitva) i život mu je odgovarao imenu.

Sveti Benigno, biskup i mučenik. Posebno se štuje u Utrechtu.

Sveti Papija, mučenik za Dioklecijana.

Sveti Aleksandrijski mučenici: Plutarh, Serem, Heraklid, Heron, Raid,   Potamiena i Marcela.

Sveti Argimir, monah i mučenik iz Kordobe u 9. stoljeću.

Sveti Pavao I., papa. Bio je papa od 757. do 767. godine.