27. rujna 2015. - 26. nedjelja kroz godinu
Radikalnost kad je u pitanju vječni život
(Br 11,25-29; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48)
„Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama… Ako te ruka sablažnjava, odsjeci je. Ako te noga sablažnjava, odsjeci je. Ako te oko sablažnjava, iskopaj ga!" Kako shvatiti ove drastično radikalne Isusove zahtjeve?
Evanđelje preporučuje kršćanima da usvoje tri važna pravila: Prvo: kršćani trebaju biti velikodušni ili širokogrudni te dopustiti da Duh Sveti djeluje gdje i kako hoće, jer se on ne veže ni uz kakve ljudske strukture. Uostalom nisu li najveće svetinje u Izraelu, kao svete starozavjetne strukture, nestale i zamijenjene drugima primjerice: obrezanje, subota i hodočašće u jeruzalemski hram? U Pismu stoji da se Bog ne da ničim uvjetovati i da može od kamenja stvoriti Abrahamovu djecu, kako ne bi onda mogao i danas govoriti po ljudima koji nisu u posvećenim strukturama, pa i onda kada govore što se ne uklapa u naše mentalne sklopove. Nitko nema monopol na Božja nadahnuća, čuda i milosne darove, a to znači da mogu prorokovati i oni „izvan tabora". Ne treba braniti ljudima da izgone zloduhe zato što ne pripadaju krugu učenika, apostola ili organiziranim i posvećenim strukturama; drugi nisu nepoželjna konkurencija, još manje naši neprijatelji, oni djeluju u istom Duhu, pa se trebamo radovati i prihvaćati sve koji čine dobro; kamo sreće da se ono čini po cijelome svijetu. Duh Božji dakle može činiti čuda i izvan Crkve tj. u drugim kršćanskim zajednicama; znano je da i među njima ima pobožnih, Bogu odanih pa i svetih duša (Mahatma Gandi, Martin Luter King, Nelson Mandela). Sveti Pavao bi rekao da Krista treba naviještati na sve načine.
Drugo pravilo: zajednica treba biti obazriva prema malenima, ili jao onima koji sablažnjavaju, postavljaju zamke, navode na grijeh! „Maleni" nisu samo djeca, već i nejaki, slabi u vjeri, koji ne znaju jasno razlikovati dobro i zlo ili se nisu u stanju braniti od zla. Navoditi takve na zlo je odvratno. Zamislimo samo obitelj kojoj dileri zavode djecu koristeći njihovu radoznalost i neiskustvo da tako zauvijek razore život na samom početku; doista bi bilo bolje da ih nema! Zavodi i sablažnjava bezočna promidžba alkohola, nikotina, ponuda seksualnih užitaka, pornografski filmovi, internet, časopisi, navođenje na pretjeranu potrošnju, nasilje, psovku i druge oblike ovisnosti. Sablazniti i zavoditi malene mogu i oni koji, svjesno ili nesvjesno ne prenose čistu vjeru, razvodnjavaju istine i moralna načela. Evanđelje propituje odgovornost odraslih i njihov odnos prema "malenima", onima koji uz njih rastu i dozrijevaju.
Treće pravilo: kad je u pitanju vječni život treba biti radikalan. Radikalan ne znači rigorozan i fanatičan. To nije sakaćenje vlastitih udova, nego korjenito, dubinsko opredjeljenje za najveće vrednote. Isusove su slike, na prvi pogled, zastrašujuće: rezati ruke, noge, kopati oči ako sablažnjavaju. Zar je mogao tako nešto reći on koji je hrome liječio, slijepcima otvarao oči i dobro znao kako su čovjeku dragocjeni tjelesni udovi? Dragocjeni su, ali postoji još nešto važnije od tjelesnog zdravlja i vremenitog života, postoji vječni život i on je najveća dragocjenost. Izgubiti nogu je bolno, ali daleko veći gubitak je ne doći u Božje kraljevstvo. Velika je nevolja ostati bez oka, ali izgubiti vječni život je tek pravi gubitak. Postoje gubici koji otežavaju ovozemaljski život, ali daleko veći je, primjerice, gubitak smisla, tada se i najbogatiji i najzdraviji život iznutra razara i nestaje. Poslužimo se slikom: čovjek komu je nogu zahvatila gangrena i zaprijetila smrću, daje amputirati bolesni ud, jer će tako sačuvati život. Na tu vrstu radikalnosti je mislio Isus. Ako nekomu tjelesni ud dovodi u opasnost vječni život doista je bolje s jednom nogom u život, nego s obje noge ostati smrti. Na ovom je mjestu dopušteno i malo simbolike ili prenesenog značenja. Dijete u trgovini na polici za igračke vidi mnoštvo poželjnih predmeta. Odrasli ga uče da ne može sve što vidi ponijeti sa sobom. Treba izabrati! Život nudi čovjeku obilje dobra i zla, ne moramo pred tim obiljem zatvarati oči, no mogu li kršćani koji poznaju dinamiku zla i njegovu kobnu privlačnost donijeti pravu odluku? Znaju li da se ništa u životu i svijetu ne može usporediti s vječnim životom koji je Bog obećao. Isus je pokazao da put u taj život nije lak, ali od njega smo naučili da je pouzdan i da jamči sigurno spasenje.
