Primjer svetoga Stjepana, prvomučenika, slijedili su svi ostali apostoli, osim današnjega sveca, svetoga Ivana. Tijekom putovanja s Isusom među učenicima se pronio glas kako Ivan neće umrijeti (Iv 21,23). Na kraju IV. Evanđelja ispravlja se to krivo mišljenje. Vjerojatno je sam Ivan (s pra­vom prozvan „Teolog" svojom oštroumnošću uočio kako se ne radi o tome da neće umrijeti, nego kako je to prepušteno nepredvidivoj volji nebeskog Učitelja. „Učenik koga je Isus ljubio" imao je posebnu povlasticu na Posljednjoj večeri nasloniti se na Učiteljeve grudi i razgovarati o najtajnijim stvarima. Približio se fizički Isusovu srcu, ali još više žarom svoga srca. Taj ga je žar privlačio Isusu i u teškim trenucima na Kalvariji, kad su se ostali učenici razbježali. Zato je i dobio povlasticu što mu Učitelj povjeri Majku.

Ivan je prisutan kod svih važnijih Isusovih zahvata: u Kani Galilej­skoj na svadbi, u kući Petrove punice, kod prvih Gospodinovih čudesa i kod prvoga čudnovatog ribolova. Svjedok je Isusova preobraženja i prvih odbijanja Isusove osobe koja su izazvali njegov gnjev pa je zaje­dno s bratom Jakovom tražio od Gospodina neka zazove oganj s neba. Sigurno nisu još čuli Isusov navještaj: „Nisam došao osuditi nego spasiti." Ivan je prvi dotrčao do praznog groba nakon uskrsnuća i prvi prepoznao Go­spodina na obali Genezaretskog jezera nakon uskrsnog ukazanja.

Ivan je odigrao veliku ulogu u širenju i učvršćivanju prve Crkve. Bio je svjedok svega „što bijaše od početka, što smo čuli što smo vidje­li očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše..." (l Iv 1,1). O tome je svjedočio kao stup Efeške crkve, kao propovjednik po Aziji, kao pisac i kao apokaliptički vizionar na Patmosu. Nakon mladenačkog zanosa, životnog iskustva, propovjedničkog uspjeha i razočaranja, apokaliptičkih vizija i iskustva u crkvenoj upravi mogao je dati ispravnu definiciju: Bog je ljubav. Jedino pravilo koje je dao svojim učenicima bilo je: „Dječice, ljubite se među sobom!"

Sveti Teodor i Teofan, monasi. Rodili su se u Moabitidi, pokrajini koja je pripadala Palestini ili Siriji. Teodor se rodio oko 775., a Teofan oko 778.  godine. Otac im je Jona također ovjenčan svetačkom aureolom.  Proganjani   su  zbog pristajanja uz štovanje svetih slika. Izgleda kako je Teodor i umro u   izagnanstvu 842. Teofan je postao kasnije nicojski biskup i umro je u  Carigradu 845. Poznat je i kao liturgijski  pjesnik.

Sveti Maksim, aleksandrijski biskup. Živio je polovicom trećeg stoljeća. Kao svećenik je bio proganjan tijekom Valerijanova  progonstva (257.). Oko   264. je postao aleksandrijski biskup. Umro je oko 282.