Usporedba o opakim vinogradarima ubojicama opisuje trenutak radikalne krize u životu Mesije i evoluciju povijesti spasenja. Nakon što se Bog neumorno po prorocima objavljivao vođama vinograda Izraela, u punini vremena, Bog im šalje svoga Sina. On dolazi s autoritetom Baštinika. Isus svojim dolaskom najavljuje približavanje žetve posljednjih dana. Potrebno je zemlju ispuniti plodovima, kako bi Božji narod prihvatio Mesiju! Ali, na žalost, ni u jednom vremenu najčešće djeca nisu ništa bolja od očeva. Kao i svi oni koji su tijekom povijesti spasenja odbijali primiti pravednike i proroke, tako i u Isusovo vrijeme književnici i farizeji pripremaju najlukaviji način kako bi uklonili Baštinika vinograda, koji je tako drag Božanskom srcu. Radi neprimjerenog svjedočenja narodnih vođa, baštinici obećanja mogu izgubiti privilegij izbora, i tako uništiti Savez koji je trebao biti ostvaren po Božjem planu. Kristalno jasno, Isus ovim riječima današnjeg svetog Evanđelja najavljuje svoju skorašnju smrt. On je došao na svijet, a svijet ga nije prihvatio: njegovi sunarodnjaci su ga odbacili, i na kraju razapeli izvan gradskih zidina. Prispodoba završava proročanskom najavom: Uskrsli će novoosnovanoj Crkvi, nakon Duhova, povjeriti poslanje koje je tijekom povijesti spasenja bilo povjerio Izraelu. Evanđelist Matej izražava uvjerenje kako će novi ljudi svojim zalaganjm pridonijeti boljem urodu vinograda.

Članovi katoličke Crkve, svojim životom i radom nikako ne bi smjeli razočarati nove vjernike, da se obrate Gospodinu. Gospodar vinograda i dalje zahtjeva donošenje plodova. Nikad ne smijemo zaboraviti kako je Crkva sagrađena na kamenu koji su graditelji odbacili: osnovao ju je isključeni, a njegovim isključenjem, ona mora biti otvorena, kao i njezin Učitelj, svima onima koje proganja svijet i stavlja ih po strani. U Crkvu se ulazi slobodnim izborom kojega svaki član može također platiti smrću izvan zidina. Ali ne zaboravimo, Bog još uvijek može podići i iz neobrađenog kamenja drugu djece Abrahamovu.