Božja riječ Isus, Spasitelj ljudi

(Iz 52,7-10; Heb 11-6; Iv 1,1-18)

Božić je svetkovina s najvećim razlogom za radost, ali prvi i najvažniji razlog je: danas nam se rodio Spasitelj u liku nemoćnog djeteta. Prizor je idiličan i prava je šteta što ga ljudi sve više pretvaraju u trošenje, kupovanje, biznis, narodno veselje; kao da se izvrsna poezije pretvorila u sladunjavo naklapanje i božanska predstava u festival pjesme i komoditeta, pa se dobije dojam da pučka svečanost slavi neku staru priču bližu mitu nego stvarnosti. Utješno je, ipak, što su istinski vjernici zadržali ono bitno od istinskog teološkog sadržaja i shvatili da je u Božiću riječ o otajstvu Božjeg utjelovljenja, tako veliku da ga je riječima teško opisati.

Božić je, dakle, blagdan Riječi, radosnog Božjeg govora ljudima, njihovoj vjeri. Sveti Ivan, evanđelist, nas poziva da razmišljamo dublje, pravo teološki o Isusu Riječi Božjoj. Kao da nema vremena za jaslice, anđele, pastire, zvijezde i mudrace, jer žuri da nam priopći važnu vijest: ljudi, u naš se svijet utjelovio sam Bog! Logos je postao čovjekom! Bog sam se očitovao u riječi, slično kao što se čovjek drugim ljudima očituje pomoću riječi, jednostavno govorom izražava sebe iz sebe samoga. Govor i riječ čovjeka očituju kakav je u svojoj nutrini, u duši: dobar čovjek, govori dobre riječi, srdit čovjek izgovara neprimjerene, grube i uvredljive riječi, bolesnikove su riječi tihe, blage, ponekad jedva čujne, mudar čovjek govori pametno i daje dobre savjete, čovjek poremećena uma govori ludosti, nesuvislo i nerazumljivo. Naše su ljudske riječi ponekad pune mržnje, nepravde, uvreda, prijetnji, otrova, čak i smrti; da, ljudi mogu jedni druge ranjavati riječima, čak ubiti. Pa ipak život bez riječi kao da nije pravi život. Kad ljudi zašute, kad uskrate riječ, to bude zato što im je jako teško, a u isto vrijeme teško bude onima kojima je riječ uskraćena. Jedni i drugi jedva čekaju da bi ponovno razgovarali, jer su bez riječi nemoćni i nesretni. Iz svega je vidljivo da riječi ljude mogu povezivati kao što mostovi povezuju dvije obale, ali ih mogu i udaljavati jedne od drugih tako da i rođena braća postanu najveći stranci, čak neprijatelji. To je otajstvo riječi.

Božja je riječ povezala naše vrijeme s vječnošću, zemlju s nebom, našu ljudsku povijest i povijest Božjega spasenja, naš pali, grešni i smrti predani svijet s Božjim milosrđem i spasenjem. Božja će riječ biti ljekovita našem iznemoglom svijetu. Kad, primjerice, bude govorila bolesnicima oni će istoga časa ozdravljati; kad smrti zapovijedi, slušat će ga, vratiti će mrtvog Lazara i Jairovu kćer. Ljudi će se diviti Božjoj riječi, bit će preneraženi, no ne uvijek i ne svi. Isusova će riječ naići na protivljenja, ljudi će je kritizirati, sumnjat će da govori istinu, čak i odbaciti kao krivovjernu i nepoželjnu. Isus će se čuditi tvrdoći ljudskog srca osobito kad ga oni od kojih se najmanje nadao, duhovne elite, svećenika i pismoznanaca, protjeraju, osude i pogube izvan grada kao svoga najvećeg neprijatelja. Božja riječ se, na kraju, pokazala Božanski svemogućom, kad je pobijedila zlo i smrt, kad je uskrsnula na novi vječni život. Od nje nam je ostala spasonosna poruka i pouka: riječi su Božji dar ljudima. Bog je svoju Riječ, Isusa poslao na zemlju zato da služi našim riječima da im bude uzor, da ih liječi od svega što ih sputava, ponižava, blati i ostavlja bez časti. Isus je spasitelj naše ljudske riječi. Kad čovjek sluša Božju riječ i po njoj živi, njegov svijet postaje sličan Božjem svijetu.

Samo Bog i ljudi imaju riječ i njome se sporazumijevaju. Trebali bismo se ugledati na Božju riječi i nju nasljedovati. Ona nas je poučila da riječima jedni druge blagoslivljamo kako bismo jedni drugima donosili zdravlje i život, sreću i radost. Riječ treba čuvati riječ od zla; nikada riječima činiti zlo: lagati, ogovarati, klevetati, psovati, proklinjati, jer tada svoje riječi izručujemo smrti i one nas upropaštavaju. Istina, naše riječi nisu svemoguće kao Božje, ali mogu biti jako slične Božjima. Mogu, primjerice, oživjeti očajnog čovjeku na rubu života.

Božja naoko slaba mudrost ima moć i ona pobjeđuje sve sile ovoga svijeta. Došao je, ne samo svome izabranom narodu, nego svim narodima i svakom čovjeku koji povjeruju utjelovljenoj Božjoj Riječi, sebi na spasenje. Kršćani su svjesni te istine, oni su rekao bi sv. Ivan, svjedoci svjetla koje prosvjetljuje svakog čovjeka, prosvjetljuje i spašava.