Moram priznati kako osjećam nelagodu u ovoj prispodobi prema radnicima koji su došli raditi u posljednjih sat vremena. Pomislim kako su to učinili upravo u vrijeme kako ne bi previše isprljali svoje ruke, a ipak su dobili punu plaću kao i ostali. Čini se kako su opravdane pritužbe ostalih radnika na ponašanje gospodara koji po njihovoj ljudskoj logici nije pravedan, i koji ne uvažava prigovore onih koji su otišli na posao u jutarnjim satima, i radili cijeli dan. Gospodar je napadnut radi nepoštivanjem najosnovnijih pravila društvene i raspodjelne pravde. Ako je doista kraljevstvo nebesko u ovim načelima, to je neizmjerno udaljen svemir od naših ljudskih razmišljanja, to je postupanje izvan naših temeljnih načela i dosljednosti naše logike. I što je još ozbiljnije, Isus pripovijeda ovu prispodobu kako bi se opravdao: mora se braniti od tračeva kojima mu prijete radi njegova truda u zaštiti svih onih osoba sumnjive iskrenosti i labilna morala. Isus je svima jednom već odgovorio: "Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni". Sada, kako bi osnažio ovaj argument, apelira na načinu ponašanja samoga Boga.

„Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar"? ili „Jeste li zavidni što sam ja velikodušan". U ovim se rečenicama nalazi ključ cijele evanđeoske poruke. Suočeni s neobičnim ponašanjem radnika, u smislu zakonskih propisa, mislim kako mi današnji ljudi, iz prispodobe isključujemo i zaboravljamo velikodušnost i ljubav, koje imaju svoje razloge i svoje skrivene motive: „A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi."