Kušnje u pustinji

(Post. 9,8-15; 1 Pt 3,18-22; Mk 1,12-15)

U svom prvom javnom nastupu Isus je slušateljima uputio zahtjev: „Obratite se i vjerujte evanđelju!" Korizma je vrijeme obraćenja i utvrđivanja u vjeri. Kako se utvrditi u vjeri? Kako očuvati vjernost? Prvo čitanje i evanđelje imaju odgovor.

Pravedni je Noa živio u civilizaciji blagostanja i obilja materijalnih dobara. Ljudi su zadovoljavali osnovne potrebe, pa i više od toga, iživljavali su se u slobodi, razuzdanosti, užicima, bezboštvu i drugim porocima, a grijesi oholosti i egoizma vodili su ih u propast. Noa je bio vjernik i pošten čovjek, pa je Bog spasio njega i njegovu obitelj. Nakon potopa s njim je sklopio savez. Tada je odlučio da će se uvijek sjećati svoga saveza i da neće više biti potopa. Znao je da će ljudi opet gomilati opačine, ali on će s njima obnavljati savez spasenja. Kad god se pojavi društvo obijesti, društvenih nepravdi i bezboštva, prije ili kasnije nađe se na opasnom putu, zahvaća ga opća kriza (kao nas danas!). To nije Božja kazna, nego posljedica krivih izbora za koje se ljudi svjesno ili ne svjesno opredijele. Bog poziva pojedince, narode i čovječanstvo da obnove savez s njim, jer je to jedini pravi put izlaza iz krize i povratak s puta propasti. Savez je čvrst, na časnoj riječi ili zakletvi temeljen dogovor dviju stana. Njegova je snaga u vjernosti zadanoj riječi. Savez je univerzalnog karaktera, sa svim ljudima, s čovječanstvom. Ljudi koji sklope savez jamče jedan drugomu: „U mene se uvijek možeš pouzdati. Neću te napustiti ni pod cijenu života. Znam da i ja mogu računati na tebe i tvoju vjernost. Možemo biti različiti u dobi, časti, položaju vjeri, naciji, ljepoti, sposobnostima, savez sve diže na razinu ravnopravnosti i nema razloga za nadmetanje. Savez dobrim dijelom žive muž i žena, braća i sestre, prijatelji ili uspješni poslovni partneri. Oni znaju reći: „Dok ja živim ti ne možeš umrijeti." Savez je najljepši oblik odnosa među ljudima, pravi Božji dar ispod duge. Zamislimo si sada savez između Boga i ljudi. Svemogući, vječni Bog pruža ruku malom i smrtnom čovjeku te s njime sklapa savez! Kaže mu da u njega ima povjerenja, daje mu svoju riječ, prima njegovu; obećava mu vjernost u svim životnim situacijama, a u smrti mu nudi novi vječni život kakav i sam živi. Takav savez sklopio je Bog s Isusom u njegovu krštenju na rijeci Jordanu kad mu je rekao: „Ti si sin moj ljubljeni!" Htio je reći da mu je povjerio veliku zadaću spasitelja ljudi po muci, križu i uskrsnuću. Obećao je da će u svemu biti na njegovoj strani. Ohrabren Božanskom ljubavlju svoga nebeskog Oca, Isus je odlučno krenuo u životnu zadaću. Za nju se pripravljao četrdeset dana u pustinji gdje je u osami, molitvi, postu, vježbao svoju oslonjenost na Boga. On je bio Sin Božji, ali i pravi čovjek. Pred životom nije bio iznimka, nije imao povlastica. Kušnje u pustinji pokazuju da je bio nama u svemu jednak, čak i u tome da bude iskušavan. Đavao koji navodi ljude na zlo i grijeh, pristupio mu je sa svojim zamamnim ponudama u namjeri da ga odvrati od vjernosti Ocu, da ga navede na grešni put kojim je krenuo Adam.

Pretvori kamen u kruh! Drugim riječima: Imaš čudesne moći, iskoristi ih za uspješnu karijeru, povedi ljude u materijalno blagostanje, proglasit će te kraljem, a vlast je početak svake moći! Isus je došao uspostaviti kraljevstvo Božje, kraljevstvo ljubavi, pravde, života. Ljudima će ostaviti Kruh koji će ih hraniti za život vječni. Živim li ja od riječi Božje? Hranim li se njome kao kruhom koji jača dušu? Nisu li me preplavili bespoštedna trka za materijalnim blagostanjem i potrošački mentalitet?

Baci se s hrama! Reklo bi se: Kušaj Boga svojim prohtjevima, traži od njega čudesne intervencije izbavljenja; Bog ti mora pomoći kad si u opasnosti. Isus se obranio svetopisamskom istinom da čovjek ne smije kušati Boga, nego, kao pravi vjernik imati u njega bezgranično pouzdanje.

Ako mi se pokloniš, cijeli svijet je tvoj! Svi znamo da se Bogu jedinomu treba klanjati, sve drugo je idolopoklonstvo kojemu su ljudi skloni od plesa pred zlatnim teletom do modernih idolopoklonika. Imam li ja vremena za Boga, dođem li da mu se klanjam? Mogu li reći da je moj život služenje Bogu?