Nalazite se u >
Meditacije
21. listopada 2018. - 29. nedjelja kroz godinu
Među vama neće biti tako
(Iz 53, 10-11;Heb 4,14-16; Mk 10, 35-45)
Tisak, radio, televizija, svakodnevno nas zatrpavaju dramatičnim vijestima iz svijeta vlasti, moći i nasilja od osobnih tragedija preko elementarnih nesreća do ratova koji svakodnevno ubiru krvavi danak. Čini se da su kraljevstva ovoga svijeta uvijek tako funkcionirala pa i suvremeni svjetski poredak nije imun na neumoljivi zakon jačega i da je jednako nemoćan pred nepravdama, mržnjom i terorom. Isus koji je propovijedao i ostvarivao kraljevstvo nebesko s napomenom da ono nije od ovoga svijeta, svojim je učenicima najavio obrat, potpunu izmjenu: „Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama!". Na žalost i među njima je često bilo upravo tako. Kršćani su slijedili logiku svijeta: čovjek čovjeku vuk, jači tlači i karijera iznad svega! Vodili su ratove ne samo protiv drugih, nego i međusobno, čak u ime istoga Gospodina. Podložni vlastitim interesima; bili su željni vlasti i nasilni, jer nisu shvatili misterij svoga poslanja. Nikakvo čudo, taj defekt nalazimo i kod Isusovih učenika u prizoru borbe za prva mjesta: „Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan, s desna, a drugi s lijeva." Vlast je doista prevelika napast. Oni koje ona zahvati mogu biti fizički blizu Isusu i u isto vrijeme predaleko od njega. Isus je živio i uspostavljao sasvim drugi svijet. Želio je svijet bratske ljubavi koju žive ljudi svjesni da su djeca Božja i međusobno braća. Njihovo zajedništvo ne oblikuje logika vlasti, moći, nadmetanja, interesa, već logika ljubavi i služenja. Konkurencija, isprazna slava i karijerizam stvaraju podjele, zavisti, pobunu i razdor što je vidljivo i iz reakcije ostalih Isusovih učenika, gnjevnih na spletkarenje dvojice Zebedejevih sinova, premda su vjerojatno gajili iste osjećaje. Služenje je pak istinsko zajedništvo, to je natjecanje u razumijevanju i praštanju. U njemu je prvi onaj koji zaboravlja sebe, otvara se drugima, daruje im najbolje što ima, služi i želi biti maksimalno koristan. Želi li da ga cijene, neka to postigne ne guranjem na viši položaj, već služenjem, a ako jest na položaju, neka ga iskoristi da čini dobro svima. Isus od svojih traži suprotstavljanje divljoj prirodi rušilačke agresivnosti i otvaranje čovjekoljubivoj solidarnosti da se potisnu instinkti rivalstva, uspostave prijateljski odnosi te bude vidljivo kako Kristov duh služenja uspješno liječi pohlepu i zaustavlja hod u propast, a privodi k spasenju. U tom duhu kršćanima pripadaju prva mjesta u zajednici. Svakom su društvu potrebni ljudi prvi u služenju i pravi su blagoslov za izgradnju novog poretka. Je li sve to iluzija, utopija? Možda, ali utopija koja je u našoj povijesti zauzela važno mjesto i s njom valja računati. Ona je, uza sva bolna i tragična povijesna iskustva, paradoksalno istinita odrednica potvrđena Isusovim životom, osobito vazmenim otajstvom njegove smrti i uskrsnuća. On je Veliki poslužitelj spasenja. Nije došao da vlada, nego da služi. Njegova smrt je bila izazov Pilatu i Kajfi, političkoj i religioznoj vlasti, sveukupnom starom poretku, a to je i danas. S uskrsnućem je započeo taj novi poredak i objava Boga koji nije despot na nebu što kažnjava prijestupnike, već Bog-ljubav koji prihvaća tragičnu sudbinu Sluge Jahvina i žrtvom pomirnicom na očigled svim kraljevstvima svijeta definitivno poražava logiku moći uspostavljajući kraljevstvo ljubavi, pravde i mira. Izgleda utopijski no ta je istina kvasac u tijestu povijesti. Što je više Kristove ljubavi u svijetu to je zamjetljivija blizina Božjega kraljevstva. Samo je ljubav u stanju shvatiti ovo otajstvo kad oponaša Boga i njegovu, u očima svijeta „ludu" ljubav objavljenu u Isusu dok se na križu, u posvemašnjoj nemoći, odriče nasilja da bi ga definitivno porazio i oduzeo mu svaku moć. Sve Božje pobjede su pred svijetom veliki neuspjesi čak promašaji. Kamo sreće da kršćanski svijet pobjeđuje ljubavlju. Pobjeđivao je u brojnim mučenicima, svecima i misticima i svaka je pobjeda bila obilježena križem, svetim znakom Božjega jamstva. Oni koje moćnici razapnu danas, sutra će postati gospodari svijeta. Nije logično, ali jest istinito. Crkva je svoju budućnost uspješno gradila na krvi mučenika. Tu logiku razumije jedino ljubav. To je mudrost križa ili „žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo!"
