Isusovi protivnici optužuju ga za kršenje židovske prakse koja se odnosi na nečistoću. Isus se povukao na pogansko područje Tira i Sidona (danas u južnom Libanonu). I ondje pronalazi ljude koji mu postavljaju rubna pitanja između čistog i nečistog. A On Kanaance suočava s problemom spasenja pogana.

Isusa iznenađuje, u pravom trenutku tišine, arogantan partikularizam Židova. Razlog je u tome što je Božji planu, okupiti izgubljene ovce doma Izraela, a tek nakon toga, počevši od tog ponovno obnovljenog naroda, prihvatiti pogane, po mjeri svoje vjere, koji također pripadaju obitelji Abrahama, oca svih vjernika.

Kako završava susret Isusa s Kanaankom? Isus ne naučava nejednakost, ali njegova je prvenstvena zadaća propovijedati Evanđelje svojim sunarodnjacima, Židovima.

Žena Kanaanka traži samo mrvice, ali s velikom vjerom i s velikom poniznošću vjerujući kako će Isus i nju i njezinu kćerku spasiti. Zapitajmo se danas, ako smo u mogućnosti živjeti radikalnost Isusovog Evanđelje, ostavljajući po strani povjerenje u naše navike i naše predrasude. S obzirom na Isusovu dobrodošlicu i poganima, kršćani prvoga stoljeća vide proročki model kako se treba ponašati prema ljudima iz poganstva. Isus izlazi iz ograničenosti tadašnje religiozne elite, i objavljuje univerzalno spasenje koje nije povezano s krajem iz kojega netko potječe.