20. nedjelja kroz godinu
Isus kruh života u vjeri pričesnika
(Izr 9,1-6; Ef 5,15-20; Iv 6,51-58)
Mudrost: „Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala."
„Pomno razmotrite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri!"
Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan…. Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?. ..
Slušatelji su ostali u čuđenju i nevjerici kad su čuli da trebaju jesti Isusovo tijelo i piti njegovu
krv. Bila je to za njih prejaka provokacija! Zacijelo bi im bilo lakše razumjeti da su znali za Posljednju večeru gdje je Isus i činom pojasnio izrečenu istinu: tu je, naime, u kruhu i vinu ostavio svoje tijelo i krv, svoj život, sebe samoga. Poznato je da nema života bez tijela i krvi. Život je moguć samo u tijelu i krvi. Ubijeno tijelo nema života, prolivena kriv je sigurna smrt. Tijelo i krv Isusova, život Isusov i to Božanski život u našim pričestima, predokus je života koji je za nas pripremao Otac nebeski, a u koji nas vodi njegov Božanski Sin Isus. Boljem razumijevanju Isusovih riječi pridonosi pomisao na dva utjelovljenja: prvo utjelovljenje se dogodilo kad je Božja riječ postala čovjekom od krvi i mesa, što je središte Božićnog otajstva. U vazmenom otajstvu taj čovjek, Isus iz Nazareta, kod posljednje večere daruje učenicima svoje tijelo koje će biti žrtvovano i krv koja će se proliti. Izrazio je to riječima: „Uzmite i jedite ovo je tijelo moje, uzmite pijte, ovo je krv moja", kao da kaže: ovo je moj život, ovo sam ja koji u kruhu i vinu ostajem s vama do svršetka svijeta. To drugo utjelovljenje bit je vazmenog otajstva i svake naše euharistije. Euharist ija nije, dakle, puka Isusova prisutnost među nama, već božansko blagovanje. Primamo Krista da zajedno s njime pobjeđujemo zlo u svijetu, da Isus u svakome od svojih pričesnika susretne smrt i da je pobjedi kao što ju je pobijedio u vlastitom uskrsnuću. Tako će se ostvariti njegovo obećanje: „Tko bude blagovao od ovoga kruha živjet će ako i umre… Tko vjeruje u mene, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan". Reakcija na prvo, betlehemsko utjelovljenje bila je negativna: „Svojima dođe i njegovi ga ne primiše". Reakcija na drugo, euharistijsko utjelovljenje, također je negodovanje slušatelja koji jedan za drugim odlaze od Isusa. Sve to znači da samo vjera može prihvatiti Isusa i ostati uz njega i njegove riječi onakve kakve jesu. Pred Isusom treba imati povjerenja i ono je važnije od razumijevanja. U povjerenju se, shvaća Božja riječ, ma kako teška i zahtjevna bila.
U proglasu „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke", prepoznajemo novozavjetnu manu kojom Bog hrani svoj narod, Crkvu, baš onako kao što je nekoć hranio Izraela na putu u Obećanu zemlju. Razlika je jedino u tome što mana nije u sebi sadržavala božanski život te Izraelce nije mogla spasiti od smrti, dok Isus-Kruh nebeski, dolazi izravno od Boga; Isus je Božji Sin, zato kruh koji daje ima božansku moć i pričesnike hrani božanskim životom koji je jedini otporan na smrt. Bit euharistijskog kruha je u tome da sadrži Isusov Božanski život kojim Bog u ljubavi hrani izabranike svoga naroda da bi snagom toga kruha i života u njemu nadvladali smrt te iz smrti prešli u Život. Smrt može ljudskom životu nauditi, može ga razoriti, što i čini, ali pred Bogom i božanskim životom ona je nemoćna. Tu istinu nam je Bog objavio u Isusovu uskrsnuću, veličanstvenoj proslavi Božje moći, kad je našom smrću porazio smrt i svojim uskrsnućem „prokopao" vrata u novi vječni život. Snagu toga božanskog života sadrži i daje naš euharistijski kruh-hostija razlomljena na oltarima da pričesnici u njemu prepoznaju Isusovo božanstvo ne snagom svoga umovanja, već vjerom Božjoj riječi i obećanju: „Tko jede moje tijelo, tko pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan." Naša je euharistija božanski kruh koji taži ljudsku glad za životom i ostvaruje Božje obećanje da ćemo živjeti ako i umremo. Mogli bismo, vjerojatno reći da se za pričesnim stolom kršćanima daje vazmeni Krist, onaj koji sada sjedi s desne Ocu. On u kruhu i vinu dijeli božanski život iz vječnosti kako bi snagom besmrtnosti nahranio svoje učenike. Što više vjere u blagovanju euharistijskog kruha – bliži smo Kristu! Što bliži Kristu - bliži Životu! Što bliži Životu, otporniji na zlo, grijeh i smrt!
