1. svibnja - Sveti Josip radnik
Papa Pio XII. ustanovio je 1955. godine svetkovinu svetoga Josipa Radnika želeći tako radnicima dati nebeskog zaštitnika a „Danu rada" kršćanski smisao. Budući da se „Dan rada" ne slavi kod svih naroda 1. svibnja i budući da se glavna svetkovina svetoga Josipa slavi 19. ožujka, obnovljeni kalendar od 1969. godine reducirao je današnju svetkovinu svetoga Josipa na neobavezan spomendan.
Lik svetoga Josipa, ponizna i marljiva radnika, upućuje nas na Krista, koji je u svemu postao ljudima sličan osim u grijehu (usp. Heb 4,15; GS 22,32). Mi u Kristu možemo najbolje vidjeti kako čovjek svojim radom sudjeluje u Božjoj stvaralačkoj moći, i Božje stvaranje dovršuje, po radu ostvaruje sebe kao autentičnog čovjeka i radom se pridružuje otkupiteljskom djelu Isusa Krista. Na žalost, mnogi naši suvremenici, bilo da su oni radnici koji se bore za svoja prava bilo da su poslodavci koji ne postupaju s radnicima po načelu pravednosti i ljubavi, rad tako ne vrednuju. Čak i današnji „Praznik rada" mnogi shvaćaju kao sredstvo borbe protiv Boga i Crkve. Božja Objava posebno cijeni pošten rad. Isus reče: „Otac moj neprestano radi, zato i ja radim" (Iv 5,17). Isus je to i primjerom pokazao radeći svojim rukama. Crkva se zalaže, poglavito po socijalnim enciklikama posljednjih papa, za pravično rješenje svih pitanja radnika.
Današnje euharistijsko slavlje stavlja nam pred oči Boga kao stvaratelja ovoga vidljivog svijeta, posebno čovjeka. Bog daje na službu čovjeku sve stvoreno, ali mu stavlja u zadaću neka s njim surađuje sve dok se ne dovrši novo nebo i nova zemlja (usp. 2 Pt 3,13), sve do „sedmog dana" kad će otpočinuti od truda svojih (usp. 1. čit).
U Euharistiji kršćanin združuje svoj rad s Kristom i njegovim otkupiteljskim djelom. Po tom združenju rad ne samo što izgrađuje i posvećuje čovjeka i pomaže ljudima u ovozemnim potrebama nego poprima i otkupiteljski karakter, čovjek po radu koji je združio s Kristom radi na vječnom spasenju sebe i svojih bližnjih. Kao što sve ljudsko spojeno s Kristom dobiva svoju puninu, tako isto i rad. Crkva želi neka upravo danas, kad slavimo svetog Josipa Radnika, uvidimo svu važnost, potrebu i dalekosežnost ljudskog rada, kako je opširno izloženo na II. vatikanskom saboru (usp. GS 33-39; 57-72), a mi svoj rad produhovljujemo združujući ga s Kristom u Svetoj misi.
Sveti Jeremija, starozavjetni prorok (7. stoljeće prije Krista).
Blaženi Andeol, podđakon. Njega je sveti Polikarp, s još nekoliko drugih, poslao s Istoka u Galiju neka propovijeda Evanđelje. Tamo je za cara Severa podnio mučeništvo.
Sveti Sigismund, burgundijski kralj. Nakon poraza u borbi s Francima utopljen je zajedno sa ženom i sa sinovima u jednom bunaru nedaleko Orleansa. Pokopan je u crkvi svetoga Ivana u St. Moritz-u (Wallis). Zbog svetosti života i brojnih čudesa odmah su ga počeli štovati kao sveca.
Sveti Amator, biskup u Auxerre-u.
Sveti Orijencije, biskup u Ausciju.
Sveti Asaf, biskup u Engleskoj.
Sveta Grata, udovica iz Bergama.