Nalazite se u >
Meditacije
1. studenoga 2018. - Svi Sveti
Nebrojeno mnoštvo pravih ljudi
(Otk 7,2-4,9-14; 1 Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a)
Božja svetost, uzvišena i nedostižna, izaziva u čovjeku strahopoštovanje. U molitvi, obredima i pobožnostima, ljudi slave Božju svetost, a kad se ona očituje u njihovu svakodnevnom životu, doživljavaju spasenje. Isus je bio izravna komunikacija Božje svetosti, on je „Svetac Božji". Svoju je svetost prenio na Crkvu, te i ona sveta, sakramentima posvećuje ljude, da postanu sudionici Kristove, a samim tim i Božje svetosti. Svetost se tako u našem svijetu očituje kao Božji milosni dar, ali i čovjekovo nastojanje da se obrati, promijeni, ispuni svetošću i da posvjedoči vjeru svakodnevnim životom sve do spremnosti na herojsko mučeništvo. Blagdan svih svetih slavi te ljude na dva načina kako to iznosi Božja riječ. Prvi način je slavljenje svetih u mnoštvu neimenovanih: „Eno velikog mnoštva što nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, i puka, i jezika!" Drugi način je slavljenje imenovanih, proglašenih, svetaca iz naših kalendara. Predstavljaju ih dvanestorica okupljenih oko Isusa koji propovijeda blaženstva – temelj svake svetosti. Oni su sve ostavili i vjerno slijedili Isusa u životu, u smrti, u slavi. Sveci iz mnoštva koje nitko nije mogao izbrojiti jednostavni su ljudi, nikada ih nitko nije proglasio svetima, nema ih ni u katoličkom ni u drugim kalendarima. Većina njih nije učinila ništa veliko i značajno, pa ih ni povijest nigdje ne spominje. Možda nisu bili ni kršćani, ali Bog zna njihove živote, njihovu vjeru, žrtve, suze, nepravde koje su podnosili, nevolje kroz koje su prolazili. Evanđelje misli na njih kad ih spominje kao siromahe duhom. Oni su skromni u duši, maleni pred svojim Bogom, potpuno ovisni o Stvoritelju. Nisu možda znali ni čitati ni pisati, ali su pred Bogom bili uvijek otvorena srca, mrava ne bi zgazili, sama dobrota i pomoć čovjeku u nevolji kao bratu i onda kada je taj druge boje kože, nacije, vjere ili političkog uvjerenja. Sve što su bili i imali nesebično su drugima razdali bez straha, bez računice. Pouzdanje u Boga i unutarnja posvemašnja ovisnost o njemu kod njih je uvijek bila na prvom mjestu. Ovamo se ubrajaju i bogataši s visokim stupnjem društvene odgovornosti, istinski dobrotvori čovječanstva. Dosta je reći da je Isus bio takav siromah, utjelovljenje blaženstava, čovjek za druge, sinovski vezan uz Boga, ljubljenog Oca tako da je u njemu mogao svijetu objaviti svoju ljubav. U prvom se blaženstvu zrcale i ostala: blaženi su čisti srcem, jer se nisu odavali užicima i zadovoljstvima koji su obećavali sreću, a u duši ostavljali pustoš i prazninu. Čistima je sve čisto i zato će biti nagrađeni gledanjem Boga. Ožalošćeni su blaženi, jer ih nisu slomile nepravde kojima su im bahati razorili sve najdraže. Njih jedino Bog može utješiti. Mirotvorci su blaženi, jer nisu za zlo uzvraćali zlom ni slijedili geslo „oko za oko, zub za zub". Milosrdni su blaženi, jer se nisu osvećivali, nego praštali, premda su u očima svijeta bili ludi. Blaženi dakle svi oni koji su stradavali u svijetu pohlepe, nasilja, nepravdi. Oni će slavno izaći iz svojih nevolja i poći ususret Ocu izdaleka zapažajući svjetla njegova doma i osluškujući svečanu pjesmu uzvanika na gozbi ljubavi. Shvatit će da njihov Bog nije bio nijemi promatrač, već da ih je svojom milošću podržavao na strmim putovima životnog hodočašća. Svi oni koji uspješno okončaju svoj životni hod, sveti su. Sveti su zapravo svi koji radikalno ispovijedaju vjeru riječima i životom. U njih nema „možda" ni „ali". Njima kršćanstvo nije teret i muka, već radost, i dragocjen Božji dar. Njima ne treba zapovijedati da ljube Boga i bližnjega, da slave nedjeljnu euharistiju ili da čine dobro; njima je sve to samo po sebi razumljivo. Nosila ih snaga Duha Svetoga, kao i Isusa. Taj Duh im daje hrabrost da žive vjeru u obitelji, društvu, na radnom mjestu, u školi, u politici - posvuda. Nastoje biti svima sve. Srce im nikad nije ravnodušno na tuđe boli i nepravde. Tako su kršćani postajali sveti od početka, tako se i danas posvećuju i uistinu nije mali broj onih koji sudjeluju u blagdanu svih svetih u konačnom zboru spašenih kamo se svakodnevno pristiže s ponosom Božjeg sinovstva u duši s pečatom spašenosti na čelu sa spoznajom istine da je život na zemlji tajna koja se pouzdano očituje u budućnosti te da će se svaki čas toga života jednom zauvijek nastaniti u vječnosti..jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
