Svetkovina Marije Bogorodice - (Br 6, 22-27; Gal 4, 4-7; Lk 2, 16.21) - Narod koji ulazi u novu godinu prati blagoslov starozavjetnog svećenika: Neka te blagoslovi Gospodin, neka te čuva, neka ti bude milostiv, neka ti donese mir… Tu je i temeljna misao iz evanđelja: Isus je dobio ime koje znači Bog spašava. U to ime, u ime Isusovo, započeti novu godinu znači krenuti putem spasenja na kojem je moguće ostvariti osobni mir, među ljudima i narodima, mir u svijetu.

Noćas smo odložili stari rokovnik, pun obaveza, uspjeha i neuspjeha, dobrih dijela i onih koje nismo željeli i smjeli učiniti, životni rokovnik susreta koji su donosili radost i onih koji su nas rastužili, događaja koje smo dugo i budno očekivali i onih koji su nas neugodno iznenadili. Pa iako je to bila stara i istrošena knjiga, vjerno je pratila naš život proteklih 356 dana. Nećemo je stoga baciti u smeće, što više, u duhu ćemo je vratiti Bogu i zahvaliti za svaki događaj u njoj zapisan, jer nas je na svoj način bogatio i izgrađivao pridonoseći našem duhovnom rastu i sazrijevanju.

Danas nam Bog uručuje novi rokovnik s 365 čistih stranica. Ne daje nam ga zato što bismo ga nečim zaslužili, ne traži da ga platimo, ničim nas ne uvjetuje. Ova je godina njegov dar; kao da je od svoje vječnosti odlomio komad vremena da ga s nama podijeli. Bog je ljubav, sve čini iz ljubavi, pa je tako i uručenje nove godine čin božanske ljubavi i povjerenja prema ljudima. I njemu je, možda, zanimljivo ovo darivanje. Radoznalo će očekivati što će svaki od nas učiniti u vremenu koje s nama dijeli s toliko povjerenja. Mi bismo se također mogli zapitati: Što sve možemo ove godine učiniti zajedno s Bogom? Hoćemo li uopće biti toliko duhovni da svoje događaje živimo, ne kao puko ili slučajno nizanje činjenica, već kao sudjelovanje u otajstvu života kojemu je Bog gospodar, počelo i uvir, pokretač, vjerna pratnja i konačni smisao. Možemo li novu godinu započeti mišlju da ćemo je jednoga dana donijeti pred Boga kao sitne kamenčiće velikog mozaika koji predstavlja naš život? Hoću li, primjerice biti radostan kad vidim da se ovaj odživljeni komad skladno uklapa u cjelokupno otajstvo života?

Danas je svetkovina Marije Bogorodice. Nije slučajno što Crkva s Marijom započinje novu godinu. Ulazimo u mnoštvo neizvjesnosti, možda i opasnosti, Crkva želi da nas prati Marijina majčinska ljubav da bismo se lakše snašli u labirintu vremena i događaja.

Jedna grčka priča govori o labirintu kralja Minosa na otoku Kreti. Bila je to građevina s mnoštvom soba i hodnika koji su vodili do strašne nemani Minotaura polačovjeka polabika. Atenjani su svake godine Minotauru morali žrtvovati djevojku ili mladića. Ušavši u labirint, oni bi se izgubili, uplašili i dospjeli pred zvijer koja ih je rastrgala. Građani su dugo očekivali nekoga tko bi bio u stanju prekinuti tu okrutnu igru. Jedne godine u labirint je dragovoljno ušao mladi junak, kraljević Tezej. U njega je bila zaljubljena Arijadna, kći kretskog kralja Minosa. Ona je svom izabraniku na ulazu u labirint dala čarobni mač i klupko vunene pređe. Junak je nit zavezao na ulazu i odmotavajući klupko prošao brojne zamke, došao pred Minatura, borio se s njime na život i smrt, a kad ga je pogubio, slijedeći Arijadninu nit, vratio se iz labirinta donijevši Atenjanima dugo željenu slobodu.

Ima ljudi koji se boje nove godine i onoga što ih u njoj čeka. Znamo naime da stotine tisuća onih koji uđu u novu godinu neće iz nje živi izaći. Ni mi ne znamo što nas čeka u novoj godini, možda bolest, gubitak posla, nesreća, minotauri svih vrsta prijete duši i tijelu. Kršćani dijele životnu sudbinu sa svima drugima, pa ipak, oni znaju da je Isus prošao našim životom, susreo zlo i smrt i pobijedio je. Vjera u Uskrsloga Gospodina štiti kršćane od straha. Božja providnost nam danas daje i Isusovu majku Mariju za majku, zagovornicu i pomoćnicu. Njezina je vjera tajanstvena nit, slijedimo je s nadom da ćemo biti jači od svih poteškoća. Nećemo biti plijen opake zvijeri, hrabro ćemo se boriti i na kraju pobijediti, ući ćemo u život. Ta nada daje razloge za životni optimizam.