Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.

Isus je taj koji je svojim uskrsnućem i uzašašćem na Nebo ostavio svoj narod i povjerio upravu svojim slugama. Ali Isus nije rekao slugama da se snalaze kako znaju i da „otprilike" vode njegov narod. Svakomu je povjerio svoj posao. Ti „poslovi" su različite karizme u Crkvi. Darovi su to Duha Svetoga koji su dani pojedincima ili zajednicama za izgradnju Crkve, mističnog Tijela Kristova. Duha Svetoga primili smo na krštenju i tako postali njegovim hramom. Sveti Pavao u poslanici Korinćanima govori: „Tijelo vaše Hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji." (1 Kor 6, 19).

Prije svega Isus upozorava na budnost pastire koji su pozvani pasti i čuvati povjereno im stado od Neprijatelja: Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre! (1 Pt 5,8). Pastiri su pozvani sijati sjeme Radosne Vijesti i tako biti graditelji Kraljevstva Božjega, iako će Neprijatelj svim silama nastoji sijati kukolj (Mt 13, 24-43). Don Bosco je govorio salezijancima: „Ako vi ne zaposlite mlade, onda će ih đavao zaposliti."

Zbog toga smo pozvani sinovski biti pažljivi na ono što nam Crkva preko svojih pastira (pape, biskupa i svećenika) želi reći. Petar i njegovi nasljednici imaju milost i dana im je mudrost odozgor da vode Božji narod. Isus je to obećao Petru kada mu je rekao: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju” (Mt 16,18) te govoreći apostolima: "Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu (Mt 18,18).

 

"Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"

Isusov poziv na budnost nije upućen samo pastirima već svima. Kao što smo rekli, svi smo mi Hram Duha Svetoga, te smo pozvani upravo tom istom Duhu biti poslušni i osluškivati ga. Dopustiti Duhu Svetom koji svoj izvor ima u Euharistijskoj žrtvi, Ispovjedi i ostalim sakramentima da u nama formira i učini naše srce poput Kristovog. Bdjeti znači računati na Božju milost u našem životu.

Ali kako možemo biti sigurni da li bdijemo ili ne? U Gal 5, 22-23 čitamo: „Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost." To su Kristovi osjećaji te oni i za nas postaju pokazatelj našeg kršćanskog života.

Uspavati se značilo bi živjeti kao da Duha Svetoga nema i dati se voditi u našim životima kriterijima koji često nisu evanđeoski.

Uspavati se značilo bi igrati se s grijehom i ne živjeti u milosti. Upravo je grijeh najveća opasnost za naš duhovni život, tj. za život u Duhu. Ako živimo u grijehu, naše srce koje je pozvano biti hramom Duha Svetoga postaje oskvrnjeno i naš život postaje tužan, suhoparan i iscrpljen.

Don Bosco je bio svjestan te stvarnosti te je govorio mladima da sve ono što uznemiruje srce ne dolazi od Boga. Tražio je od svojih mladih radost. Za don Bosca radost nije bila neko puko veselje nego mir i ljubav koja izlazi iz čistog srca. U tome smislu radost je za don Bosca pokazatelj da mladi čovjek kroči Božjim putovima.