19. nedjelja kroz godinu - a - 10. kolovoza 2014.
Na moru, gdje suprotni olujni vjetar i ogromni valovi blokira plovidbu brodici, prestrašeni učenici pomišljaju kako vide duha koji dolazi k njima hodeći po moru. Prestrašeni učenici u strahu i ne pomišljaju na Isusu, koji se povukao sam, u osamu, na molitvu na goru. Umjesto povjerenja, a on je onaj koji dolazi, učenici ga vide kako hoda kao sjena po vodi, dolazi ih spasiti iz opasne situacije u kojoj su se našli. Usred huke valova i puhanja orkanskog vjetra, Isusov glas ipak dolazi do njih. I napokon apostol Petar, nakon što su bili nesigurni u prepoznavanju, odvažno skače u uzburkane valove poslušan Učiteljevu pozivu. Ali, ubrzo nakon ulaska u uzburkanu vodu, olujni vjetar i veliki valovi, okružili su ga, a Petar prestrašen pomisli, gotovo je, utopit ću se, nema mi spasa, i panično traži pomoć. Isus ga nakon njegove sumnje prima za ruku i prekorava: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" U prestrašenom glasu i paničnim zamasima rukama dok je tonuo, Petru dolazi u sjećanje Krštenje vodom i umiranje.
Ali, valovi su se smirili, vjetar je utihnuo. I apostoli su se u brodici konačno smirili, ponovno se njihovo srce ispunilo snagom vjere.
U simbolici prispodobe, možemo prepoznati jednostavno učenje koje nam evanđelist Matej namjerava predložiti.
Na neprijateljskom moru današnjega svijeta, brod Crkve sigurno plovi i po najvećim valovima, izložen svakodnevnim napadima zla. I današnjim kršćanima često se pričinj kako Gospodin ponovno nije u njihovoj barci: a čeka li svoj povratak tek na kraj noći? Ali Kristova Crkva, svakodnevnom plovidbom nastavlja svoj put prema luci spasa sigurna samo u onoj mjeri u kojoj će imati povjerenja i jaku vjeru u moćnu otkupiteljsku riječ uskrslog Gospodina.
Čaki i nakon Isusova uskrsnuća, vjera učenika poznaje brojne nesigurnosti: njihova srca dodirnule su sumnje i strahovi pred njim, i sumnje će na žalost zamijeniti sigurnost Duha.
U osobnosti Petra, s njegovim čestim ispadima i njegovim slabostima, opisana je vjera učeničkog-tipa: zapravo, opisana je vjera svakoga čovjeka, naša vjera. Mi sami ne možemo prevladati svoje strahove i naše sumnje, ako se odlučno ne okrenemo prema Isusu Kristu i ako ne poslušamo njegov poziv. Tek tada moći ćemo se pokloniti ničice pred njim i priznati njegovo Božanstvo. A Isusov mir nastanit će se u našemu srcu i u našemu svakidašnjem životu…