Prisutnost šest evanđeoskih prispodobi svjedoče o važnosti koju prve kršćanske zajednice pripisuju čudesnom umnoženju kruhova, one pokazuju snagu kojom je Isus izravno povezan sa svojim učenicima. Pozivajući se na ovaj događaj, Crkva vidi u njemu konkretan navještaj otkupljenja, proročanstvo onoga što će i Crkva tijekom povijesti ostvariti svojim posredovanje, i kad će ona biti odgovorna za posluživanje riječi i kruha gladnom čovječanstvu.

Nakon govora u prispodobama, možemo zaključiti kako je Isusovo propovijedanje u Izraelu doživjelo neuspjeh, novi Mojsije pokušava posljednji put potaknuti i uvjeriti izabrani narod kako je Bog uvijek u mogućnosti, kao i na putovanju pustinjom, zasititi njihovu veliku glad, te i nas dovesti do sigurne punine vjere. Isus je svojim učenicima darovao na sažet ali posebno snažan način zadaću poslanja unutar Crkve: "Dajte im vi jesti" (Mt 14,16).

Učenici i apostoli upočetku su mislili kako bi netko drugi trebao preuzeti odgovornost i hraniti gladne, jer njima nije mjesto u gužvi. Ali ne, Isus jasno kaže kako je to njihova zadaća, čak i onda kad priznaju svoju nemoć, s pet kruhova i dvije ribe njihovi su izgledi doista slabi.

Isus je dijeljenjem kruha gladnom narodu objavio bit prave kršćanske liturgije: Isus je njezino središte, potrebni suradnici su učenici: prinošenjem darova, i djelovanjem Božje milosti na darove i njihovo dijeljenje u gužvi donosi veliku radost. U pustinji svijeta, i u Crkvi nikad neće nedostajati euharistijskog kruh koji se umnaža poslanjem dvanaestorice.

Svi su prisutni blagovali do sita i još su prikupili dvanaest punih košara ulomaka. Snaga ljudskih darežljivih ruku i Božja dobrota učinili su veličanstveno čudo! Dostatno je biti gladan i vjerovati u dobrotu Boga i čovjeka. I doživjet ćeš dobrotu i ljubav.

Isus želi naglasiti prvu i najvažniju gestu suosjećanja i dijeljenja svega s potrebnima - ljubav.