Rimski martirologij ističe kako se odlikovao mudrošću  i  kreposnim  životom.  Rimski martirologij spominje svetog Valentina s izvještajem koji potječe od svetog Bede Časnoga iz VIII. stoljeća. On ga je uzeo iz legendarne muke Marisa i Marte. Tu se o svetom Valentinu kaže kako je bio svećenik u Rimu i kako se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao veliki ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268-270) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori kraj života, za mučeničku smrt. Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara, a on mu je rekao: "Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: vrati se staroj vjeri u rimske bogove." Valentin je odvratio: "Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji." Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: "To su demoni!" Sudska skupština se podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je zamolio cara samo trenutak i na brzinu protumačio osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo: "Valentin je čarobnjak!" Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa je Valentina predao gradskom prefektu, a ovaj sucu Asteriju. Molitvom i polaganjem ruku Valentin mu je ozdravio slijepu kćerku. Asterije se krstiti i uskoro sa svojom obitelji umro mučeničkom smrću. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao istući, a zatim je naredio neka mu odrube glavu. Bilo je to godine 269. na Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala žena imenom Sabinilla. - Drugi izvještaj, novijeg datuma, spominje kako je na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani spomenici VII. stoljeća spominju kako je bila prekrasno urešena. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikog. Narod ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice i u drugim potrebama sve od ranoga srednjeg vijeka. Po čemu je sveti Valentin zaštitnik zaljubljenih, na temelju čega se slavi današnje popularno Valentinovo? Prema jednoj legendi, sveti je Valentin volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima kako bi im na taj način zaželio sretno bračno zajedništvo. Običaj slavljenja Valentinova danas je najrašireniji u anglosaksonskim zemljama. Na taj dan svi su uključeni u ritual darivanja. Prijatelji, roditelji, zaljubljeni svi jedni drugima žele "Sretno Valentinovo". Zaljubljeni pišu pjesme, objavljuju ljubavne poruke, izrađuju male predmete u obliku srca… Poruka svetog Valentina mladima koji se spremaju sklopiti brak, jest: Nema ljubavi bez trpljenja, bez žrtve, odricanja; nema ljubavi bez svjedočenja. Govorimo o evanđeoskoj ljubavi koja jedina može promijeniti čovjeka i svijet; suzbiti krizu i unijeti svjetlo u naše živote. Takvu ljubav do mučeništva svjedoči sveti Valentin, on je došao tako blizu Isusu, slušao ga i izvršio ono što je slušao. Zbog toga je bio čašćen u puku, a nakon mučeničke smrti štovanje mu se ubrzo proširilo i sačuvalo sve do danas. Kod nas se štuje osobito u zagrebačkoj nadbiskupiji, gdje su mu posvećeni brojni oltari, a u Batini (Baranja) posvećena mu je župska crkva.

Sveti Vital, Felikula i Zenon, mučenici u Rimu.

Sveti Valentin, biskup i mučenik u Interamni (Umbrija) za gradskog prefekta Placida.

Sveti Prokul, Efeb i Apolonije, mučenici također u Interamni zato što su čuvali tijelo svetog Valentina.

Sveti Cirion, prezbiter, Basian, lektor, Agaton, egzorcist, i Mojsije, mu­čenici u Aleksandriji (svi su spaljeni).

Sveti Baso, Antun i Protolik, mučenici također u Aleksandriji (svi potopljeni).

Sveti Dionizije i Amon, mučenici također u Aleksandriji.

Sveti Eleukadije, biskup u Raveni.

Sveti Auksencije, opat u Bitiniji.

Sveti Antonin, opat u Monte Cassino. Kad su Langobardi razrušili taj samostan, Antonin je živio kao pustinjak.