Draga djeco i mladi, poštovani roditelji i odgojitelji, poštovana ravnateljice g. Ivanka Knez, učitelji, nastavnici i vjeroučitelji, svi djelatnici škole!

Dobro je što uvijek ima novih početaka. Svako jutro početak je novoga dana koji nam pruža priliku učiniti nešto što još nismo učinili, a možda smo trebali, ili popraviti nešto što smo krivo učinili, a bilo je važno. Stoga je dobro biti na početku, jer to znači imati novu priliku. A, što je to nova prilika, tko nam je pruža, dolazi li sama po sebi ili je nečiji dar? Često površno pomislimo kako smo je zaslužili, zaboravljajući pri tom koliko toga dugujemo drugima i uopće nije naša zasluga. Nova školska i vjeronaučna godina je nova prilika, dar je koji dolazi od Boga po ljudima, dar koji bismo s radošću trebali prihvatiti i uvijek s novim žarom iščekivati. Ukoliko smo umišljeni u svoje zasluge za nove prilike i početke, lako ćemo upasti u zamku nezahvalnosti. Nezahvalnost zatvara ljudsko srce pred drugima, jer ne vidi nikoga osim svoga lica. Slijepa je za tuđu dobrotu i za Božje milosrđe od kojega živimo svaki dan. Stoga bih pozvao sve vas na početku nove školske godine na otkrivanje svoga lica i susret s licem drugoga i svakako s Božjim licem kako bi u nama porasla zahvalnost i snaga za prave početke.

Nezahvalnost je duboka rana od koje su danas mnogi bolesni. Bolest je to koja najviše pogađa one čije je srce slijepo za lice drugoga čovjeka. Kad volimo neku osobu, čeznemo za njenim licem. Ta iskustva iz nas izvlače ono najbolje, postajemo sve više ljudi.

Vi, draga djeco želite biti u društvu svojih vršnjaka. Ponekad ćete biti satima sa svojim vršnjacima radije nego sa svojom obitelji. To je za vašu dob razumljivo. Pozorni budite i nemojte se nikada pretvarati, misleći kako morate biti ono što niste! Kako nas povrijedi kad netko stavi „masku", kad vas prevari, a vi želite vidjeti pravo lice drugoga čovjeka. Tako i vi, odbacite sebičnosti i rado gledajte lice drugoga čovjeka. Pozivam vas u ovoj Godini milosrđa i u idućoj godini prenošenja vjere, koja slijedi, vidjeti i Božje lice. Ne stavljajte između svoga i Božjeg lica samo svoje potrebe i želje. Pokušajte se susresti s Božjim licem, prodrijeti u njegove oči i dopustiti nek vas prožme njegova prisutnost. Tako ćete ga moći doživjeti. Tek tada ćete moći na pravi način doživjeti i druge osobe oko sebe.

Božje lice je milostivo a njegov pogled je milosrdan. Milosrdno lice jednog roditelja očituje se u pružanju sigurnosti, izgradnji odnosa povjerenja sa svojom djecom. Nije to laka zadaća danas u svijetu u kojemu se djeca više susreću s licima virtualnog svijeta, nego s onima svojih najbližih. Upravo je to najveći izazov za roditelje: omogućavati trenutke susreta licem u lice u svojoj obitelji, nasuprot kulturi virtualnih susreta. Ništa ne može zamijeniti međusobno gledanje i slušanje članova obitelji. Ne može to biti ni zajednički shoping, ni zajedničko gledanje serije ili utakmice. Imati milosrdno roditeljsko lice znači uporno se boriti za slobodu svoje djece protiv svih okova nametnutih obrazaca ponašanja i strpljivo ih pratiti u odrastanju do punine ljudskosti. Milosrđe ne znači popustljivost u važnim stvarima, nego ima za cilj traženje istine koja će omogućiti put odrastanja djeteta po mjeri Krista. To znači imati jasne kriterije i postavljanje granica. I to je milosrđe. Odgajajući svoju djecu roditelji trpe zagovarajući vrednote i istinu, dožive nezahvalnost svoje djece, čak i uvrede. I to je roditeljsko milosrđe koje pokazuje lice nepopustljivosti pred lažima, blagost, zahtjevnost, suočava s istinom, ali ne osuđuje.

Bio bih posebno sretan kad bi svjetlo božanskog milosrđa ušlo u svaki dom, u svaku školu i ustanovu u našemu gradu i u našoj domovini. Nakon obitelji, djetetu je najvažnija škola. Vi učitelji i nastavnici, osim subote i nedjelje svaki dan ste s učenicima. Posredujete im znanje, ali u susretima nudite i svoje lice. Želio bih neka to bude lice otvorenosti koje pita i traži, budi znatiželju, ali i daje čvrste orijentire utemeljene na istini o čovjeku. Želio bih neka to bude lice koje traži poštovanje, ali ga i pruža, koje se ne boji jasno zastupati prirodne, naravne zakone i vrednote obitelji i čovjekoljublja, ali se zbog toga neće udaljavati od onih učenika koji možda ne dijele isto mišljenje. Koliko smo svjesni kako u našem licu drugi može, i mora, vidjeti lice Isusa Krista? Ponekad će učitelj, nastavnik, pedagog, vjeroučitelj zbog toga trpjeti nepravdu, narazumjevanje i omalovažavanje.

Svaki čovjek želi pravedne odnose i pravedne zakone. Ali to nije dostatno za kvalitetan život u jednom društvu. Pravednost se ne smije odvajati od solidarnosti i milosrđa. Pravednost će svakome dati ono što mu po pravu pripada, ali izmjerenu metrom ljubavi. Tamo gdje uzmanjka pravednosti, učitelji, nastavnici i svi odgojitelji neka ugrade solidarnost, milosrdnu i zauzetu ljubav prema onome tko je u potrebi, čije je lice zabrinuto, tjeskobno i čeka lice milosrdne osobe koji će ga gledati kao čovjeka ravna sebi, koja će mu pomoći bez ponižavanja, koja će mu se smilovati tako što će ga uzdići, i dati mu novu priliku za novi početak. Pravednost je krepost koju posjeduju mudri, a oni ne mogu biti okrutni i bezosjećajni. Milosrđe umrežuje lica koja se prepoznaju i ljube milosrdnom ljubavlju.

Poštovana ranateljici, svi djelatnici OŠ Kantrida, poštovani učenici, neka vas prati zagovor nebeske Majke Marije, ustrajne i ponizne žene prelijepoga lica. Neka vas Duh Gospodnji kojega uz obilje Božjeg blagoslova zazivam na sve vas, potakne na traženje istine u međusobnom susretu lica i otkrivanju Božjeg milosrdnog lica! Neka vam je blagoslovljen početak i nastavak ove nove školske godine… Amen.