14. listopada 2018. - 28. nedjelja kroz godinu
Bogatstvo - zapreka na putu spasenja?
(Mudr 7,7-11; Heb 4,12-13; Mk 10,17-30)
Bogati mladić je imao sve i živio pošteno, ali je ipak dubokim nemirom žudio za životom, srećom, smislom i puninom koja mu je nedostajala. „Što mi je činiti da baštinim život vječni?" Njegova je duša očito žeđala za Bogom. Bog jedini je punina, radost i smisao koji ljudi trebaju. Isus je mladiću savjetovao da se prepusti Bogu ljubeći ga svim srcem, svim umom, svom dušom. U konkretnom životu to znači ostaviti sve i poći za Isusom te služiti bližnjima na uzvišen način - naviještajući im Božju spasiteljsku ljubav. To mogu oni koji Boga ljube „svim srcem", koje Bog „zavoli" i pozove u svoju blizinu, pod jednim jedinim uvjetom – da su slobodni. Slobodan je čovjek koji se može odlučiti između onoga što ima i onoga što želi biti, između bogatstva i onoga što mu „još nedostaje". Slobodan nije navezan ni na što ni na koga; nije mu teško sve ostaviti i slijediti ideale koji ga zovu. Ostavljanje posjeda slobodne ljude uvijek obogaćuje; izgubiti znači dobiti, dati znači primiti. U čudnoj Božjoj aritmetici slobodni stostruko više primaju od onoga što ostavljaju. Slijedeći Isusa kušaju što znači ljubiti Boga svim srcem. No ako čovjek nije slobodan, ako je srcem i dušom vezan uz bogatstvo, ne može se odlučiti za ono najviše. Njegov idealizam pada, oduševljenje splasne i odlazi tužan od Isusa za kojim je žudio, pred kojim je klečao, od kojega je očekivao ispunjenje životnih snova. Svako odlaženje od Isusa ispunja tugom. Tuga je nemogućnost izabrati ono pravo, ono za čim je duša žudila i što se s nadom očekivalo. Čovjek doista ne može služiti dvojici Gospodara. Ako se naveže na bogatstvo ono njime zagospodari, zarobi ga, učini ovisnim. Mora dan i noć misliti kako ga sačuvati, te mu u brigama i strahu srce otvrdne, postane hladno, a on bezosjećajan, prazan i nesretan. Spas je jedinio u novom srcu koje može podariti jedino onaj komu je sve moguće.
„Prodaj sve što imaš podaj siromasima!" Tu riječ kao vjernici ne trebamo shvatiti doslovno, jer Isus nije mislio na sve, nego na izabrane. Isus je svojim zahtjevom mladiću koji je tragao za visokim idealom predložio put evanđeoskog siromaštva koje je oduvijek bilo pokretačka snaga duhovnih obnova u povijesti Crkve. Prisjetimo se sv. Benedikta, duhovnog oca kršćanske Europe, Franje iz Asiza, preporoditelja Crkve, Sv. Ivana Bosca, oca i učitelja mladih, Charesa de Foucaulda i „Malih Isusovih sestara", bl. Majke Terezije, koji su najsiromašnijima bili uvjerljivi znakovi Kristove ljubavi. I danas postoje mladići i djevojke koji dragovoljno prihvaćaju siromaštvo i oduševljeno svjedočeći unutarnju slobodu duha, žive za Krista radeći za siromahe u svijetu u kojim vlada bezobzirna bahatost u sprezi s egoizmom i pohlepom za materijalnim dobrima što sve više zamračuje horizonte nade milijunima potrebnika. Kamo sreće da što više redovnika, redovnica i posvećenih laika poslušaju Isusov savjet. Drugi dio rečenice se ipak odnosi na sve vjernike i kršćane: Dođi i slijedi me! Kršćani trebaju zauzeti stav unutarnje slobode kojim će na odstojanju držati urođenu pohlepu za bogatstvom, što znači ukloniti sve što se ispriječi na putu Isusova nasljedovanja. Bogatstvo je jedna od najvećih opasnosti zapreka za one koji žele ući u Kraljevstvo Božje. Bogatstvo stvara varljivi osjećaj sigurnosti, zatvara čovjeka u njegovu samodostatnost, osjećaj da mu za osobnu sreću nisu potrebni ni Bog ni ljudi. Srce mu se osali i uguši se u vlastitu obilju. Ovdje se, naravno, ne kudi bogatstvo kao takvo, ni novac ni obilje koji su znakovi Božjeg blagoslova, bez kojih ne možemo, a kad moramo, borimo se i molimo da se oskudice što prije oslobodimo. Pa u čemu je opasnost? U čovjekovu srcu koje se naveže na bogatstvo, počne "obožavati" novac, i traži smisao života u obilju. Sve je ovisno o unutarnjem stavu, duševnom raspoloženju. U duši čovjek može biti bogat sa skromnim materijalnim zalihama, to je ustvrdio Isus: „Blaženi siromašni u duši!" Bogataše ljubav prema bližnjemu također može usrećiti kad novac i bogatstvo stavljaju u službu društvene pravednosti. Bogataši svojim dobrima stječu prijatelje na zemlji i na nebu. Radujmo se bogatstvu, ono je od Boga. Dijelimo ga s ljubavlju, solidarni s onima koji oskudijevaju, tada nas Bog zavoli. Samo sebični, pohlepni i navezani na zemaljska dobra ostaju tužni i sami.
