Klara se rodila u Asizu 1194. godine Franjo Asiški će dati temeljno usmjerenje toj velikoj duši. U dobi od 18 godina Klara izražava Franji želju čitava se posvetiti Bogu. Odmah je dala odrezati kosu, obukla se u jednostavnu redovničku haljinu (habit) i opasala se pokorničkim pojasom (pascem). Franjo ju je najprije smjestio u jedan samostan benediktinki. Petnaest dana poslije Klarina dolaska Franji, pridružuje joj se njena sestra Agneza. Njih će zatim slijediti velik broj djevojaka, željnih života s Bogom. Franjo Asiški ih vodi u samostan svetog Damjana, podno Asiza. Tu se formirao Drugi franjevački red, koji se u po­četku naziva „Red siromašnih gospođa", zatim i „Red klarisa", po svetoj Klari. Poglavita zadaća tog reda jest briga za siromašne djevojke, a zatim, ili još prije toga, molitva i pokora. Postoji predaja prema kojoj je sveta Klara snagom molitve i vjere u Presveti oltarski sakrament obra­nila samostan od napada Saracena. Ona je, kako kaže predaja, za jednog takvog napada iz crkve uzela piksidu s posvećenim hostijama i stavila je na prag samostana. Tu je kleknula i molila. Nevjernici su se na pogled Hostije povukli i pobjegli. Upravo pod utjecajem te pre­daje sveta Klaru prikazuju na slikama sa svetom Hostijom. Klara je umrla 11. kolovoza 1253. Sprovod joj je vodio sam papa Inocent IV. s kardinalima. Svetom ju je proglasio Aleksandar IV. dvije godine nakon njezine smrti, 15. kolovoza 1255. Kod sestara Klarisa slavi se svetkovina, a kod franjevaca blagdan

Poruka svete Klare vrijedi i za nas danas: „Neka vas prividni sjaj ljudskih veličina ne opčara; taj sjaj prolazi kao sjena. Nedajte se svladati suprostavljanjem niti uzoholiti napredova­njem, jer je pravoj vjeri pridržano učiniti nas poniznima u uspjehu i čvrsti­ma u iskušenjima" (sveta Klara).