Đakoni su u prvoj Crkvi imali važnu ulogu. Oni su bili „oko biskupovo", jer su bdjeli nad crkvenom disciplinom; „uho bisku­povo", jer su biskupu prenosili molbe i žalbe vjernika; „ruka biskupova", jer su vršili karitativnu službu; „srce biskupovo", jer su se skrbili za siromahe i bolesnike. Đakoni su pomagali i u liturgijskim činima: di­jelili Euharistiju, propovijedali, krštavali... Sveti Ignacije Antiohijski opominje kršćane neka poštuju đakone kao samog Isusa Krista.

Sveti Lovro bio je đakon Crkve. Nema sigurnih podataka o njegovu porijeklu, ali znamo kako je jedan od velikih mučenika rane Crkve. O tome svjedoči krasna bazilika u Rimu San Lorenzo fuori le mura, i još 6 drugih crkava njemu posvećenih, kao i 43 crkve u Mi­lanskoj biskupiji koje su podignute njemu u čast, te 47 mjesta u Italiji koja nose njegovo ime. Poslije apostolskih prvaka Petra i Pavla njegov se blagdan u Rimu najsvečanije slavi. Papa Leon Veliki usporedio ga je sa svetim Stjepanom Prvomučenikom rekavši: „Od početka pa do pro­pasti... Rim je proslavljen svojim Lovrom, kao nekoć Jeruza­lem sa svetim Stjepanom."

Lovro je bio učenik pape Siksta II., koji ga je uvrstio u broj sed­morice rimskih đakona i imenovao protođakonom, povjerivši mu upravu crkvenih dobara, iskazavši mu tako veliko povjerenje. Kad je Valerijan počeo bjesnjeti protiv hijerarhije, Siksto je rekao Lovri: „Mene Gospo­din još štedi, jer sam slab starac, ali tebi je odredio slavnu pobjedu." Ipak je Siksto papa podnio mučeništvo četiri dana ranije (6. kolovoza 258.) nego Lovro. Progonitelji su se nadali kako će od Lovre dobiti povjereno mu crkveno blago. Lovro ga je prije podijelio siromasima. Na zahtjev suca neka preda blago, Lovro je, pokazavši siromahe, rekao: „Evo, ovo je blago Crkve!" To je suca razbjesnjelo. Stoga je naredio nek se Lovro muči, bičuje i nek se živ ispeče na gradelama (roštilju). Legenda pripovijeda kako je Lovro, dok se pekao, rekao mučitelju: „Okrenite, što čekate, pečen sam na jednoj strani." Izmučeno tijelo sv. Lovre pokopaše na polju Verano, uz Tiburtinsku cestu, gdje se danas nalazi njegova bazilika, koju je podigao Konstantin Veliki.

Imajući pred očima muke koje su podnijeli sveti mučenici, trebamo se sjetiti Pavlovih riječi: Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama (Rim 8, 18).

Svetih sto šezdeset i pet vojnika, mučenici za cara Aurelijana.

Sveta Asterija, djevica i mučenica za Dioklecijanova i Maksimijanova progonstva.

Svete Basa, Paula i Agatonika, djevice u Kartagi.

Sveti Deusdedit (Bogdao). Živio je i radio u Rimu. Sve što bi tijekom tjedna zaradio subotom bi razdijelio siromasima.