Uzašašće Gospodinovo - Spasovo
Uzašašće Gospodinovo
UZAŠAŠĆE NIJE ODSUTNOST
(Dj 1,1-11; Ef 1,17-23; Mt 28,16-20)
U Vjerovanju stoji da je Isus uskrsnuo, uzašao na nebo, da će doći u slavi suditi žive i mrtve… Upravo to je zaključak s prizora Gospodinova uzašašća na nebo. Život Isusov ne završava na zemlji, nego na nebu. Na kraju puta je Slava Očeva. Onaj koji nam priopći da je put istina i život pokazuje kamo vodi put, da je doista put spasenja i da sve završava u Životu. Kad je ulazio u naš svijet motivirao je svoj pohod riječima: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. Izobilje života je Život vječni. Obećanje se ispunilo, ne samo na Isusovu životnom putu, nego je to sudbina i svih ljudskih života. Ljudi su oduvijek pokušavali vlastitim se silama domoći životne punine, živjeti sretno i bez kraja. Nikomu to nije pošlo za rakom, zato što je to u našem svijetu nemoguće, moguće je jedino u Božjem životu. Ispunjenje svih čovjekovih želja moguće jedino u zajedništvu s Bogom. Isus je zato sišao na zemlju da nas pouči i povede samo njemu znanim putem k Bogu. „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji" kaže učenicima nakon što je dogotovio djelo spasenja na zemlji. Onoga koji je Ocu bio sinovski poslušan do smrti na križu, Bog je uzvisio davši mu ime nad svakim imenom da se na to ime prigne svako koljeno zemnika i podzemnika i da svaki čovjek prizna da je Isus Krist jedini spasitelj svijeta. On je doista jedini svet, jedini Gospodin, jedini svevišnji. Nama kršćanima koji slijedimo Krista to Isusu darovano Gospodstvo poručuje da smo na pravom putu, da je cilj, koliko god nam se nekad učio dalekim, ipak dostiživ, da se svi napori isplate, da ništa nije uzaludno. Naslućujemo što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Doživio je to sv. Stjepan, Isusov svjedok i prvomučenik kad je motrio otvoreno nebo i Sina Čovječjega gdje sjedi s desne Bogu. To je istina objavljena svijetu po Isusovu životu. Ona mora poći svim ljudima, da je upoznaju da se po njoj spase. Upravo stoga Isus šalje svoje učenike: „Idite po svem svijetu i sve narode učinite mojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Vi koji ste upoznali put, istinu i život vječni, podijelite to s ostalima kao što sam je ja s vama dijelio. Ja ću ponovno doći da vas uzmem sa sobom da i vi budete gdje sam ja, da se nastanite u Očevoj slavi u kojoj sam za vas pripravio mjesto. Naslutio je to sveti Pavao koji je rekao da nas sada nitko više ne može osuditi ni ponižavati. „Tko će osuditi? Isus umrije, što više i uskrsnu, on je zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas." Nama će Bog, kao i svome Sinu, sve darovati. Uzašašće je blagdan nade koja razvija vidike nad našim putovima i pokazuje uzvišeni, upravo veličanstveni cilj na koji je stigao sam Isus. Sada znamo kome pripada budućnost, ne onima koji osvajaju tuđe zemlje i gomilaju oružja, već onima koji pobjeđuju smrt Božjom snagom. Vjera i ljubav udruženi imaju moć proći kroz smrt, ostati živi i slaviti vječna slavlja u novosti života. Oni su u stanju prodrijeti kroz sve granice ovoga svijeta, ništa ih, kao ni Isusa, ne može zaustaviti.
Isus je uzašao, nije više vidljiv, a to vjerniku teško pada. Teško je slijediti nevidljivo. Isus je svojima ostavio ljubav kao oporuku, ali teško je ljubiti ono što ne vidiš, ne čuješ, ne možeš dotaknuti, ma kako to uzvišeno bilo. Isus je uzašašćem apostolima postao nevidljiv, ali ne i odsutan. Može li nevidljivi biti prisutan? Može. Kolikima je Isus za zemaljskog života bio neprihvatljiv, nisu vidjeli u njemu ono što je on uistinu bio i osudili su ga jer je tvrdio da je ono što jest. Sv. Pavlu je mistični Isus bio bliži nego apostolima zemaljski. Oni su bolje poznavali povijesnog Isusa, a on mističnoga. Svima nama je bliži mistični Isus, jer zemaljskoga ne poznajemo. Sv. Toma Akvinski, genij teološke misli, proučio je Isusa kao malo tko drugi u povijesti, ali kad je upoznao mističnog Isusa, hodao je hodnicima samostana i ponavljao da je sve što je pisao pljeva u usporedbi sa samo jednim viđenjem. Isus sam je pozivao da se učimo gledati onkraj razumnoga, materijalnoga i prepoznavati stvarnosti očima vjere ili kad gledamo srcem. Isus je prisutan kao odsutan. „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime ja sam među njima". Euharistijska Isusova prisutnost je u kruhu i vinu. Doista, on je na razne načine prisutan među nama u sve dana do svršetka svijeta.
