Do I. svjetskog rata područje današnje Kantride bilo je pod upravom grada Kastva, i u sklopu Banovine Hrvatske, a unutar kastavske uprave uključeno je u općinu Zamet.

Crkveno, područje Kantride pripadalo je kastavskoj župi do 1901., kad je zajedno sa Zametom pripojeno samostalnoj kapelaniji svetoga Križa, koja se odvojila od kastavske župe.

1913. godine izgrađena je za vjernike Kantride i Zameta na donjem Zametu nova crkva Srca Isusova, a zajednička župa ostaje svetoga Križa.

27. siječnja 1924. u Rimu predsjednik vlade SHS Nikola Pašić i predsjednik talijanske vlade Benito Mussolini potpisali su sporazum kojim je Rijeka i pojas uz more: Mlaka, Kantrida, Preluk do Opatije predani i pripojeni Kraljevini Italiji. Tako je teritorij Kantride, državnom granicom bio odijeljen od Zameta i Kastva.

Talijanske vlasti žurno mijenjanju hrvatska imena i prezimena na Kantridi, kako i u svim okupiranim dijelovima Hrvatskog teritorija. Državna granica iste ljude dijeli od njihove dotadašnje župe Zamet.

Život župne zajednice na Kantridi i njezino formiranje započinje 1924. godine kad je uspostavom novih granica Kantrida potpala pod Rijeku, a Rijeka predana Italiji. Do tog nesretnog događaja Kantrida pripada Kastvu, a zajedno sa Zametom pod župu svetoga Križa. Prije uspostave ovih granica, stanovništvo ovoga kraja okupljalo se na nedjeljnu Svetu misu u filijalnoj crkvi na Donjem Zametu.

Novonastala granica dijelila je ljude u dvije države, stanovništvo Kantride ostaje bez crkve, te potpada po župu svetog Nikole na Krnjevu. Najprije je trebalo naći neki sakralni prostor gdje će se vjernici okupljati. Tako već 1929. započinju opsežni radovi na adaptaciji nekadašnje sportske dvorane Sokolskog društva, u novu crkvu. Izrađuju se nacrti i za nepunu godinu dana crkva je već uređena. Veliku zaslugu za izgradnju crkve ima tadašnji kanonik Giovanni Poggi, (Ivan Podboj), kojemu je velikodušno pomagao biskupa Izidora Šaina. Crkva je na blagdan svetoga Antuna Padovanskog 13. lipnja 1930. otvorena i blagoslovljena. Obred blagoslova crkve predvodi mons. Giovanni Regalati. Kroničar prigodno zapisa: "Crkva, s obzirom na panoramu koja se pružala od nje, bila je na divnom mjestu, ali zbog uspona neprikladna je za pohađanje, poglavito starijima". U novoj crkvi, samo nedjeljom, jednu Svetu misu služe svećenici s Krnjeva.

Prvi stalni svećenik, koji je imenovan kao samostalni administrator crkve, je Luigi Polano. Samostalnog administratora imenovao je od Riječki nadibiskup, mons. Santini - 1. listopada 1935.  Od tada se u crkvi služi sveta Misa svaki dan i postupno se organizira vjeronauk, na veliko zadovoljstvo naroda. Njegovim marljivim radom i zalaganjem pripravljeni su uvjeti za osnivanje nove župe svetoga Antuna Padovanskog na Kantridi.

Prvim župnikom na Kantridi imenovan je dotadašnji samostalni administrator don Luiggi Polano, koji se nije dugo zadržao kao župnik. Župnikovao je samo godinu i tri mjeseca. Tijekom njegove župničke službe izgrađene su dvije pokrajne kapele i dobro organiziran vjeronauk.

Pri kraju 1940. godine, 31. prosinca 1940. don Polano odlazi za župnika u župu Presvetog Otkupitelja na Mlaku. Upravu župe svetoga Antuna Padovanskog, privremeno preuzima, slovenac, Francesco Počkaj, koji će ostati u župi sve do 1949. godine.

Listovi kronike iz razdoblja drugog svjetskog rata do 1950. godine izrezani su i do danas nije poznato gdje se nalaze. Po sjećanju starijih stanovnika Kantride, vjerojato ih je tajna služba novonastale države uništila.

Godine 1950. upravu župe Kantrida  riječki biskup povjerava župniku don Mati Loje. Na žalost ni iz tog razdoblja nemamo ništa zapisano u Župnoj kronici. Ipak se zna kako je tijekom njegova župnikovanja naglo porastao broj stanovnika radi izgradnje novih stambenih zgrada. Kantrida, kao dio grada Rijeke ubrzano se izgrađuje. Grade se neboderi i broj stanovništva naglo raste.

Župa je na području od 3. Maja do Preluka i od ulice Petra Jurčića i Bože Zavidića do mora.

Don Matinim zalaganjem izgrađena je nova župna kuća, sakristija, vjeronaučna dvorana i garaža. Dolaze i sestre milosrdnice koje zauzeto pomažu u katehizaciji i župnom pastoralu. Posljednjih šest godina njegova župnikovanja župa dobiva veliku pomoć i zamah u velečasnom dr. Franji Jurčeviću, vrsnom kapelanu.

Kantrida je prva četvrt u gradu Rijeci koja se 60-tih godina sustavno i ubrzano izgrađuje. Razumljivo je što su stanove u ovoj novoj četvrti grada, poglavito oko Župne crkve, dobili privilegirani slojevi tadašnjeg komunističkog društva. Uz crkvu se naseljava stanovništvo koje, ne samo što ne ide u crkvu nego i vrši pritisak na sve one koji redovito dolaze. Domaće stanovništvo, koje je privrženo crkvi podliježe pritiscima i uglavnom iz straha za posao i život, postupno se udaljava od crkve i vjerničkog svjedočenja. Domaće stanovništvo uz veliki oprez ipak prima svećenika za blagoslov obitelji, šalju djecu na vjeronauk, za Prvu svetu Pričest i svetu Krizmu, koje su povezane.

Župljani dolaze na Svetu misu isključivo za veće blagdane. Taj je običaj ostao do danas prisutan u mentalitetu većine stanovnika Kantride.

Nakon odlaska don Mate u zasluženu mirovinu, 26. studenog 1980., uprava župe povjerena je privremeno - na 5. godina - Salezijancima.

U župu dolaze dvojica salezijanaca, župnik don Marijan Rodić i Župni vikar, don Niko Cvitkušić, a sestre se milosrdnice ponovno vraćaju na župu i rade kao katehistice, orguljašice i vode kućanstvo.