Svako novo rođenje na zemlji budi u čovjeku tople i nesebične osjećaje, a od najbližih traži žrtvu i obvezu.

No, jedno rođenje u povijesti svijeta posebnije je od svih rođenja. Od Djevice Marije rodio se Sin Božji.

Veličanstven je to događaj koji se radosno slavi stoljećima.

Ali moramo se zapitati: „Smije li ushićenje ovim velikim blagdanom zasjeniti dublja promišljanja i propitkivanja o simbolici Božića i o porukama koje nam taj veliki blagdan šalje?"

Božić je po mnogo čemu poseban prosinački blagdan, drag djeci i odraslima. Za neke je to praznik šarenih poklona, čestitanja, okićenih jelki i blagdanskog okupljanja. Lijepi običaj.

Ali kad se pokloni otvore, pogasi svjetleća raskoš, pojedu kolačići - što ostade od Božića?

Zasigurno samo riječi hvale: „Lijepo smo proveli Božić!"

Radost Božića nitko ne može oduzeti, jer u njegovoj je biti radost, ali Božić je, i mora biti, nemjerljivo više od  kratkotrajnog ushićenja i blagdanske ugode. On ne smije biti prepoznatljiv samo po crvenom i zlatnom blagdanskom ruhu. Božić ima svoju simboliku. On je izazov i poruka svakom vjerniku kako je nužno otkrivati  stvarnu bit blagdana kroz simbole koji su utkani u Betlehemsko rođenje. Pokušajmo ih dijelom otkriti...

U osnovi blagdana, rođenje je nevinog i bezgrješno začetog Božjeg Sina. Ne usmjerava li nas ta znakovitost na moralnu čestitost, čistoću i neokaljanost grijehom.

Pjesnik pjeva:        „Iz divnog milosrđa svog

                              Sad sišao je k nama Bog

                              Od grijeha da nas izbavi

                              I štiti svojom ljubavi  (...)!"

Kristovo rođenje najavljuje početak novog života na zemlji. Taj novi početak odjekuje kao snažan imperativ svima kojima je potreban životni zaokret.  Adventsko vrijeme nalaže odijevanje čistog, trajnijeg i postojanijeg ruha naše duše, a odbacivanje istrošenog i starog koje smo uprljali svojim slabostima hodajući životnom stazom.

Iskonski čin Božjeg rođenja obavijen je siromaštvom. Maleni Bog rođen je na slamici u skromnom svratištu Betlehema, pa nas tako Božić obvezuje na socijalnu osjetljivost, na pomaganje potrebitima, napuštenima i bolesnima. Negdje u osami, postiđeni siromaštvom, toliki traže našu pomoć. Ne smijemo ih zaboraviti!

U simbolici Božića zacrtana je tolerancija prema drugima i drugačijima. Ljubav kojom obiluje ovaj blagdan nalaže pružanje ruke svakom čovjeku, baš kao što su se i Njemu, Božanskom Sinu, došli pokloniti i pastiri i kraljevi.

     U beskućništvu i bijegu Nazaretske obitelji, u Marijinoj i Josipovoj brizi za Dijete, prepoznajemo snagu roditeljske ljubavi koja je spremna na sva iskušenja. U svojim roditeljskim nedoumicama posegnimo i mi za primjerom svete Nazaretske obitelji. Štitimo svoju djecu od napasti suvremenog svijeta baš kao što su Marija i Josip zaštitili dijete Isusa od zlog kralja Heroda.

Božić je radostan, ali i zahtijevan jer obvezuje svakog vjernika na moralnu angažiranost.

Kako bismo se iskreno i u potpunosti radovali Kristovom rođenju otvorimo svoje srce za poruke Božića, slijedimo ih, otkrivajmo simboliku blagdana, tražimo njegovu bit, odgovorimo sebi koliko smo u božićnom vremenu postali bolji, je li se dogodio naš novi početak u kojem ćemo biti pobožniji, darežljiviji, osjećajniji i istinski radosniji?

Veselimo se Kristovu rođenju!

ČESTIT VAM BOŽIĆ!!!

Vojna Krizmanić, prof.