Martin je ugledao svjetlo dana u gradu Sabariju (danas Szombataly u Mađarskoj) 316. godine. Roditelji su mu bili pogani, a otac viši vojni časnik pa je sina nazvao imenom Mart u čast božanstva rata, ali ga je odmila zvao Martinus, (Mali Mart). Martin je pošao očevim putem i bio vojni časnik. Postao je kršćanin u Amiens-u (današnja Francuska). U Poitiers-u je upoznao biskupa Hilarija, svetac i naučitelj, koji mu je dao neko zemljište u Liguge-u. Tu je Martin osnovao prvu redovničku zajednicu na području današnje Francuske. Ta je zajednica bila izvan­redno jaka i značajna, pa je uskoro Martin izabran za biskupa grada Tours-a. I tad započinje drugi dio njegova života: apostolska angažiranost. Obilazio je sela i gradove i bio neumoran propovjednik. Ipak je uvijek htio ostati redovnik pa je sagradio novi samostan i tu živio sa svojom subraćom. Nakon naporna rada umro je u Gandes-u 8. studenog 397. godine. Uz svetoga Antuna opata i Silvestra papu on je prvi nemučenik javno štovan kao svetac. Štovanje mu je rašireno po svemu svijetu, posebno u Francuskoj, gdje je 4.000 crkava njemu posvećeno, a oko 500 sela i gradova nose njegovo ime.

Martin je bio poganin, vojni časnik, obraćenik, redovnik, niži klerik i biskup; apostol i evengelizator, propovjednik i borac protiv krivovjerja; proganjan i napadan; konačno veliki čudotvorac i silno popularan svetac.

Glavna oznaka njegova života bila je potpuna angažiranost bilo u stalnoj povezanosti s Bogom u žarkoj molitvi, bilo u izuzetnom apostol­skom radu. Bogoslužje ističe: „Rad ga nije umorio, niti ga je smrt pobijedila. Nije se bojao umrijeti, niti je odbijao živjeti" (Otpjev iza čitanja). Time se aludira na trenutak njegove smrti, kad se potpuno predao Božjoj volji ovim riječima: „Gospodine, ako sam potreban tvome narodu, ne otklanjam truda!" Martin je izvrsno spojio apostolat pastira (biskupa) i kontemplaciju redovnika.

Sveti Menas, Egipćanin, rimski vojnik u Frigiji. Izjavivši u areni: „Ja sam kršćanin!", podnese mučeništvo u Kotjeu za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Valentin, Felicijan i Viktorin, mučenici u Raveni za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Atenodor, mučenik u Mezopotamiji za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Veran, biskup u Lionu.

Sveti Bartolomej, opat  bazilijanskog  samostana  Grotta  Ferrata  u  Tuskulanu, 11. stoljeće.

Sveti Teodor, opat u Carigradu, istakao se u borbi protiv ikonoklasta.

Sveti Menas, pustinjak u pokrajini Abruci, čiji je život i čudesa opisao sveti Grgur, papa.